Andrija Mohorovičić, grafički prikaz sloja Moho:
1. površina Zemlje, 2. granitni sloj, 3. bazaltni sloj, 4. Mohorovičićev diskontinuitet, 5. Zemljina kora, 6. Zemljin plašt, 7. jezgra
Andrija Mohorovičić, horizontalni seizmograf
Andrija Mohorovičić
Mohorovičić, Andrija, hrvatski geofizičar (Volosko, 23. I. 1857 – Zagreb, 18. XII. 1936). Završio gimnaziju u Rijeci, studirao matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu u Pragu 1875–79. Predavao na gimnaziji u Zagrebu, zatim u Osijeku (1880–82) i u Nautičkoj školi u Bakru (1882–91), gdje 1887. osniva meteorološku postaju. Godine 1891. vraća se u Zagreb, 1892. postaje upravitelj Meteorološkoga opservatorija na Griču. Doktorirao 1893. radom O opažanju oblaka, te dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru. Godine 1910. postao izvanredni profesor. Od 1893. do 1917/18. na Mudroslovnom fakultetu predavao kolegije s područja geofizike i astronomije. Bavio se i istraživanjima na području seizmologije i geomagnetizma. Analizom potresa na području Pokuplja 1909. unaprijedio spoznaje o mehanizmu širenja potresnih valova kroz Zemlju. Na osnovi širenja tih valova utvrdio je plohu diskontinuiteta koja dijeli Zemljinu koru od njezina plašta. Ta je ploha u njegovu čast nazvana Mohorovičićevim diskontinuitetom (Moho). Pretpostavio je da brzina potresnih valova u Zemljinoj kori postupno raste s povećanjem dubine, a taj je zakon nazvan Mohorovičićevim zakonom. Od 1898. punopravni član JAZU. Konstruirao 1917. novi seizmograf (Mohorovičićev seizmograf). Uz seizmologiju, utemeljio hrvatsku meteorologiju i klimatologiju. Svjetski projekt bušenja Zemljine kore, da bi se došlo do njezina plašta (1959–66), nazvan je Project Mohole (Mo – Mohorovičić, hole – engleski: šupljina). Jedan krater na Mjesecu nosi njegovo ime. Otac → Stjepana.