Mojsije, Michelangelo Buonarotti, Rim
Mojsije (hebr. Moše, arap. Musa), žid. vjerski vođa i zakonodavac; živio vjerojatno u ←XIII st.; prema Bibliji, osnivač jahvističke (židovske) religije, najveći prorok Izraela. Rođen u Egiptu od žid. roditelja, odgojen i odrastao na egip. dvoru, zbog sukoba protjeran, odlazi u Midiju gdje se oženio Jetrinom kćeri Ziporom. Nakon Jahvine objave kraj gorućega grma, vratio se u Egipat i prisilio faraona (sedam zala) da oslobađa Izraelce iz ropstva. Predvodio svoj narod preko Crvenoga mora, s bratom Aronom, 40 godina kroz pustinju. Na brdu Sinaju Jahve mu je predao dvije kamene ploče zakona (Deset zapovijedi); nije ušao s narodom u Obećanu zemlju (Kanaan), umro na brdu Nebo. Razne predaje o njemu dopunjuju se i isprepleću u prvih 5 bibl. knjiga, koje se po njemu zovu Mojsijevo petoknjižje (Pentateuh, Tora). M. je priznati prorok i drugih monoteističkih religija (kršćanstva, islama), i omiljena ličnost knjiž. stvaranja u postbiblijskom judaizmu te apokrifa apokaliptičkog sadržaja. Često je prikazivan u lik. umjetnostima (Michelangelo, Rafael, Giorgione, Rembrandt, Botticelli, Tintoretto), književnosti (V. Hugo, A. de Vigny, G. Eliot, Th. Mann, S. S. Kranjčević) i glazbi (G. Rossini, A. Rubinstein).