monitor (lat.) 1. Elektron. uređaj za prikazivanje raznih vizualnih sadržaja; spaja se na graf. karticu računala, na videouređaje ili mjerne instrumente. Sastoji se od elektron. sklopa i katodne cijevi (u novije vrijeme i od LCD-ekrana). 2. Televizijski m., uređaj za prikazivanje videosnimaka iz tv kamere ili magnetoskopa. Za razliku od televizora, nema tunera ni antenskog ulaza. 3. Kontrolni zvučnik za pokrivanje pozornice i izvođača na njoj zvučnim poljem. 4. Gl., referentni zvučnik u tonskom studiju. 5. U medicini, tehn. uređaj za stalni optički ili akustički nadzor vitalnih funkcija u intenzivnoj njezi. 6. Osoba koja ima zadatak nadzirati određeno područje ili proces. 7. Vrsta ratnog broda naoružanog s 1 do 4 topa velikoga kalibra u kulama, snažna oklopa, male brzine i radijusa kretanja, i slabih plovnih značajki. Koristio se za djelovanje u obalnome morskom području i na rijekama kako bi uništavao topništvo i druge objekte na obali, pružao topničku potporu pri pom. desantima i nasilnim prijelazima rijeke. M. se javlja 1862. u amer. građ. ratu, što je bio uzor za građenje i uvođenje u uporabu i u Europi. Morski tip m. održao se do kraja XIX. st. kada su ga istisnule obalne oklopnjače. Otada se ugl. rabe za uporabu na rijekama. U II. svj. ratu bilo ih je u uporabi tek nekoliko, a poslije se potpuno povlače iz uporabe.