montaža (franc.) 1. U industr. proizvodnji, sklapanje prethodno izrađenih sastavnih dijelova, npr. m. automobila na tekućoj vrpci ili montažno građena zgrada. 2. film Stvaralački postupak izrade filma povezivanjem kadrova u smislen slijed. Mjesto vezivanja dvaju kadrova zove se montažni prijelaz (sastoji se ili od reza, trenutačnog prijelaza s kadra na kadar, ili optičkog prijelaza, postupnog prijelaza s kadra na kadar, uz neku optičku transformaciju). Zvuk se može montirati posebno (montaža zvuka) uz usuglašavanje s montažom slike. Danas se u elektronički temeljenoj montaži (videomontaža) razlikuje linearna montaža (analogna – jednokratna mogućnost nizanja izabranih kadrova u cjelinu), od nelinearne montaže (pretežito digitalne, računalno vođene – mogućnost da se istodobno raspolaže s različitim kombinacijama kadrova prije uspostavljanja konačna poretka). U računalnim obradama film. slike razradila se mogućnost montaže prizornih elemenata u cjelinu prizora unutar jednoga kadra (kompiliranje slike). Iako su se film. djela isprva sastojala samo od jednoga kadra, uvođenje povezivanja kadrova različitih scena (naglašeno u Mélièsa, na poč. 1900-ih), a potom, presudnije, prikazivanje istog prizora s više odvojenih vizura, u više kadrova (raskadriranje scene), uvelo je montažu kao važan postupak u razradi i konstrukciji gledateljskih predodžaba o prizorima u narativnom filmu, odn. o općim pojavama i ciljanim poimanjima u obrazovnom i znanstv. filmu. Na pov. važnost montaže os. je upozorila tzv. sovjetska montažna škola, bilo kroz eksperimentiranje montažom u filmovima (L. Kulješov, S. Ejzenštejn, Dz. Vertov, V. Pudovkin), bilo teorijom o montaži kao specifičnom estetskom svojstvu filma, njegove filmičnosti (L. Kulješov, S. Ejzenštejn, V. Pudovkin), te je time važno utjecala na daljnje teoretiziranje o filmu. 3. U lik. umjetnosti kompozicija industrijski oblikovanih uporabnih predmeta različitih materijala, česta u dadaizmu i pop-artu; povezivanje istovrsnih elemenata u umj. cjelinu (npr. u fotografiji – fotomontaža). 4. pren Sastavljanje umjetnih, fiktivnih cjelina kako bi se lažno prikazala neka izjava, predmet ili pov. činjenica. Provodi se montažom fragmenata tekstova, fotografija (fotomontaža), zvučnih zapisa i ostalih pojedinosti nekog događaja; namještaljka.