most 1. Građev. konstrukcija za prijelaz ljudi i tereta preko neke prir. (vodeni tok, usjek, morski tjesnac, dolina) ili umjetne zapreke (želj. pruga, cesta). Mostovi učvršćeni na krajevima ili poduprti stupovima (gredni, lučni, viseći i pokretni) grade se od ant. vremena od kamena i drva: od kraja XVIII. st. podižu se od željeza, a od XX. st. od armiranog betona. M. iznad doline je vijadukt; m. koji premošćuje cestu je nadvožnjak, odn. koji prolazi ispod nje podvožnjak; akvedukt je most s ugrađenim vodovodnim cijevima. Posebnu kategoriju čine pontonski mostovi (potezni, preklopivi, podizni), najčešće u lukama i kanalima, te za potrebe brze evakuacije u ratu i za elementarnih nepogoda. Mostove su gradili još drevni Babilonci i Egipćani. Znameniti su rim. kameni mostovi s polukružnim svodovima, od kojih su se neki održali do danas (npr. Dioklecijanov akvedukt u Splitu), ili su današnji nastali na njihovim temeljima, ili se, kao u renesansi, grade po njihovim uzorima. Najpoznatiji od starih mostova preko rijeka su Londonski (1209) i praški Karlov most (pol. XIV. st.). Ljepotom se ističu i mostovi koje je gradilo Osmansko Carstvo (Stari most u Mostaru, 1566). Pojedini su mostovi postali simboli gradova u kojima su izgrađeni (Tower Bridge u Londonu, Brooklynski viseći most, Golden Gate u San Franciscu i dr.). Najveći su mostovi, u ukupnoj duljini, Causeway bridge na jezeru Pontchartrain u SAD-u (38 422 m), te u duljini raspona Akashi Kaokyo (1991 m). U Hrvatskoj, uz mostove na autocestama (najdulji vijadukt je u Drežniku kraj Karlovca, 2485 m), ističu se armiranobetonski lučni mostovi uz jadransku obalu – Krčki, Paški, Maslenički, Šibenski most – te atraktivan i jedinstven, nesimetrično ovješen most preko Rijeke dubrovačke (izgrađen 2002). 2. U akrobatici i parternoj gimnastici, položaj tijela kod kojega je trup uvinut i okrenut leđima prema dolje, a vježbač se o tlo odupire rukama i nogama. U hrvanju je m. položaj u parteru kod kojega je hrvač okrenut leđima prema tlu, a na strunjaču je oslonjen čelom i stopalima.