Wolfgang Amadeus Mozart, rad nepoznatog autora, 1803, Wien Musem
Mozart, Wolfgang Amadeus, austrijski skladatelj (Salzburg, 27. I. 1756 – Beč, 5. XII. 1791). Kao “čudo od djeteta” s pet je godina počeo skladati, ubrzo potom prvi je put s obitelji krenuo na koncertno putovanje od Beča do Londona, svirajući po aristokratskim salonima, ali čak i pred vladarima. Do muževnih godina još je dvaput bio na turnejama po zapadnoj Europi i dvaput po Italiji, stječući slavu i upoznavajući glazbu svojih prethodnika i suvremenika. U službi salzburškoga nadbiskupa kao svirač u orkestru, kapelnik i skladatelj ostao je (uz mnogobrojne prekide) do početka 1780-ih, kada je došlo do razlaza s nadbiskupom i početka bečke životne epizode. Odavde je, također, putovao na gostovanja u razne gradove u kojima su izvođene njegove skladbe. Skladao je vrlo lako, inspiracija mu je bila neiscrpna, pa je u razmjerno kratkom vremenu stvorio golem opus od oko 620 skladbi svih vrsta. U popisu austrijskoga muzikologa Ludwiga von Köchela (prvi put objavljenom 1862) poredane su po vremenu nastanka i danas se navode označene kraticom K. V., samo K ili V (Köchel-Verzeichnis) uz broj pod kojim su u popisu. Stvaralačkim sintetiziranjem glazbenih značajki raznih autora i naroda, Mozart je stvorio osobni glazbeni govor i izraz, koji je, proizašavši iz tekovina galantnoga stila, nadopunjenih načelima mannheimske škole, postao jedna od stilskih oznaka takozvane bečke klasike, kao svojevrstan most između glazbenih govora J. Haydna i L. van Beethovena. U dosluhu s idejama Sturm und Dranga i slutnje rane romantike znatno je pridonio prevladavanju homofonije nad polifonijom, a njegove melodije, motivi i rad s njima ušli su u glazbeni slog potonjih vremena kao “mozartizmi”. Djela: pedesetak simfonija (najpoznatije i najčešće izvođene: Pariška, Haffner, Linzer, Praška, Jupiter); osamdesetak raznih orkestralnih skladbi – kasacija, plesova, divertimenta, koračnica, serenada (Serenada notturna, Haffner-Serenade, Mala noćna muzika); više od trideset klavirskih (Krunidbeni koncert br. 1 i 2) i dvadesetak koncerata za druga glazbala (pet za violinu, pa za klarinet, flautu, rog, obou, tri koncertantne simfonije), više desetaka komornih radova (27 gudačkih kvarteta, sastavi za razne skupine, dvadesetak sonata za violinu i klavir, dua i trija za gudače…); dvadesetak sonata za klavir i niz drugih skladbi za klavir solo (ronda, fantazije, varijacije, skladbe za klavir četveroručno); dvadesetak glazbeno-scenskih ostvarenja (ozbiljne opere: Idomeneo, Titovo milosrđe; komične opere: Figarov pir, Don Giovanni, Così fan tutte; igrokazi s pjevanjem: Bastien i Bastienne, Otmica iz saraja, Čarobna frula; balet Les Petits Riens); niz arija, dueta, terceta i vokalnih kvarteta uz orkestar, kanone, zborove i popijevke uz klavir; dvadesetak misa, kantate, oratorije; četrdesetak popijevki uz klavir, nedovršeni Requiem za soliste, zbor i orkestar.