mrtva ruka (lat. manus mortua), u feud. pravu, naziv za nemogućnost otuđivanja i prenošenja imovine, os. nepokretnih dobara. Odnosila se na nemogućnost kmetova da oporučno raspolažu imanjem što su ga dobili od feudalca pod posebnim uvjetima. Također i pravo feud. gospodara da naslijedi imanje kmetova. Takva je imovina isključena iz prav. prometa, a slično su tretirani i posjedi crkve, samostana, zadužbina i staleških udruženja.