Muhamed, Rođenje proroka Muhameda, minijatura iz Hazene, Istanbul 1594.
Muhamed (arap. Muhammad slavljen, hvaljen; puno ime Abű al-Qâsim Muhammad ibn ‘Abd Allâh), osnivač islama (Meka, 20. IV. 570 – Medina, 8. VI. 632). Rodio se u hašimskom rodu iz plemena Kurejš i rano ostao bez roditelja. U mladosti pratio strica u trg. karavanama po Siriji i Mezopotamiji i vjerojatno tada upoznao kršćanstvo i židovstvo, što je utjecalo na njegov nauk. U 25. g. oženio se 15 godina starijom bogatom udovicom Hatidžom i postao ugledni građanin Meke. Prema predaji, s 40 g. primio prve objave u kojima mu anđeo (melek) Džibril prenosi Božju poruku: strogi monoteizam (tevhid) i predanost Alahu (islam). Kad je između 613. i 619. počeo propovijedati novu religiju, zbog protivljenja bogate politeističke aristokracije seli se (hidžra) s pristašama u Jatrib, buduću Medinu, gdje uzaludno pokušava pomiriti arap. i žid. plemena. Nakon nekoliko pobjeda nad Mekancima vratio se 630. u Meku, pretvorio Kabu u islam. svetište i organizirao musl. (medinsku) državu, koju će njegovi nasljednici (kalifi) proširiti prema Biz. i Perz. Carstvu. Obavio 632. oproštajno hodočašće u Meku, čime je formalno ustanovio hadž i zadnjim govorom završio kuransku objavu. Uz Kuran, Muhamedove riječi i djela (suna) te njihovo prenošenje (hadis) drugi su izvor šerijatskoga prava.