muzej, stalna ustanova koja sakuplja, vrednuje, čuva i izlaže javnosti zbirke predmeta, umjetnina, dokumenata, prenoseći ideje pohranjene u njima i stvarajući znanje o tome; prvi zapis o umjetničkoj zbirci dragocjenosti sakupljenoj u ratnim pohodima iz grada Suze (1176. pr. Kr.); u Perzepolisu se spominju palače s riznicama i kipovima grčke umjetnosti, u svečanim zgodama otvorene javnosti; u V. st. pr. Kr. na atenskoj akropoli arhetipski oblici budućih galerija i muzeja (Panakoteka uz Propileje, Halkoteka s izloženim kipovima ispod Partenona, Stoa poikile, trijem ispod akropole urešen slikama s motivima bitke kraj Maratona); riznice u svetištima uz hramove u Ateni, Korintu, Olimpiji, Delfima i dr., sa zavjetnim darovima o kojima su se brinuli hieropoei, čuvari i svećenici; izrađivali su popise s opisima predmeta te ih na svečane dane izlagali posjetiteljima. U helenizmu prvi muzeji uz knjižnice, kao središta znanstvene, kulturne i umjetničke djelatnosti (Pergamon, II. st. pr. Kr.; Aleksandrija, III. st. pr. Kr.); antički Rim ne poznaje m. kao instituciju, ali prikuplja i javno, u knjižnicama, dvoranama termi, hramovima ili na otvorenom, izlaže mnogobrojna djela likovnih umjetnosti. Današnji tip muzeja javlja se u doba renesanse u Italiji; zbirka Lorenza Veličanstvenog u Firenci naziva se Museo dei codici e cimeli artistici (Muzej kodeksa i umjetničkih gema); od XIV. st. zanimanje za prikupljanje predmeta dijeli se na prikupljanje kulturno-povijesne građe (curiosa artificialia) i prikupljanje prirodoslovno-znanstvene građe (curiosa naturalia); u XIX. st. specijalističko razvrstavanje. U XVIII. st. grade se prve muzejske zgrade prilagođene muzejskoj građi i otvorene javnosti: Asmolean Museum u Oxfordu, s tiskanim pravilima iz 1714, naplaćuje ulaz pod vodstvom kustosa; Naturhistorisches Museum u Beču (1748); British Museum u Londonu (1753) i dr. Francuska revolucija dovodi do stvaranja mnogih javnih muzeja; u XIX. st. s jedne se strane pokušava stvoriti enciklopedijske muzeje s edukativnim pristupom (Metropolitan Museum of Art u New Yorku i Museum of Fine Arts u Bostonu), a s druge strane, slijedom pojave novih znanstvenih disciplina, muzejske zbirke prerastaju u specijalizirane muzeje: arheološke (1802. lapidarij u Augustovu hramu u Puli; Arheološki muzeji u Splitu 1820. i Zadru 1830), umjetničke muzeje i galerije (National Gallery u Londonu, 1824; Wadsworth Atheneum u Hartfordu, Connecticut, 1842; Ermitaž u Petrogradu, 1852; Strossmayerova galerija starih majstora u Zagrebu 1868. i dr.), tehničke muzeje (Conservatoire National des Arts et Métiers u Parizu, 1794; Deutsches Museum von Meisterwerken der Naturwissenschaft und Technik u Münchenu, 1903), povijesne muzeje (Muzej Napoleona u Parizu; Heeresmuseum u Beču), etnografske muzeje (1837. u Leidenu; 1876. Museum für Völkerkunde u Beču; 1885. Dansk Folkemuseet u Kopenhagenu; Etnografski muzeji u Splitu 1910. i Zagrebu 1919), prirodoslovne muzeje (1793. Muséum national d’histoire naturelle u Parizu; 1846. National Museum of Natural History u okviru Smithsonian Institution u Washingtonu; 1869. American Museum of Natural History u New Yorku), nacionalne muzeje (Narodni muzeji u Zadru 1832. i Zagrebu 1846) koji kod malih naroda afirmiraju nacionalni identitet. U XX. st. muzeji definiraju različite oblike izlaganja, metodološki oblikovanih kako bi komunicirali s javnošću. Objavljuju se popratni katalozi izložbi i druge publikacije, izrađuju se i prodaju suveniri, organiziraju predavanja i pedagoške radionice za djecu. Grade se nove, velike muzejske zgrade (1959. Guggenheim Museum u New Yorku; 1964. Muzej antropologije u Ciudad de Méxicu; 1973. Muzej van Gogha u Amsterdamu; 1982. Neue Staatsgalerie u Stuttgartu; 1977. Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Centru Georges Pompidou, zvan Beaubourg, i dr.) ili izvode sadržajne adaptacije (u Parizu kolodvorska zgrada u Musée d’Orsay, zgrada Hôtel Sallé u Musée Picasso i dr.); otvaraju se eko-muzeji i muzeji na otvorenom. Potkraj XX. i početkom XXI. st. razvoj virtualnih muzeja; tematsko okupljanje digitaliziranih zbirki dostupnih na internetu; MOWA (engl. Museum of Web Art) ne postoji kao zgrada, ali ima postav, nudi mogućnost razgledavanja i edukativne programe. U Hrvatskoj djeluje 146 muzeja, galerija, muzejskih zbirki te sedamdesetak crkv. zbirki; o muzejskoj se građi brinu stručno muzejsko osoblje, kustosi, preparatori i restauratori.