nadgrobni spomenik, nadgrobni spomenik Dantea Alighierija, Firenca, crkva Santa Croce
nadgrobni spomenik, nadgrobni spomenik Petra Preradovića, rad I. Rendića, Zagreb, groblje Mirogoj
nadgrobni spomenik, grobni znamen u spomen pokojniku iznad mjesta ukopa. Običaj potječe od najstarijih vremena, a vezan je uz vjeru u zagrobni život i kult pokojnika. N. s. može biti grobni humak, stela, edikula, ploča (najčešće s natpisom, likom pokojnika ili skulpturom), sarkofag, grobnica i mauzolej. U prapov. doba podižu se dolmeni i menhiri, u egip. kulturi piramide, mastabe i stele. Grci, Etrurci i Rimljani grade tolose, edikule i sarkofage s epitafom. U ranokršć. doba rabe se niše s natpisom u katakombama, potom sarkofazi. U sr. vijeku česte su nadgrobne ploče i tumbe te epitaf na crkv. ili samostanskome zidu. U islamu n. s. je turbe i grobna mošeja.