nakit, skupni naziv za predmete umj. obrta kojima čovjek urešava svoje tijelo i odjeću. Osim ukrasne ima erotičnu odn. magijsku namjenu, a katkad simbolizira soc. položaj te imovno stanje nositelja određene vrste nakita (kruna, dijadem). Želja za urešavanjem prisutna je u svim civilizacijama od mlađega kamenog doba (kosti, školjke, raznobojni kamenčići), a umj. oblikovanje nakita javlja se u brončanom dobu u Egiptu, kretsko-mikenskoj kulturi i Grčkoj (gravirano drago i poludrago kamenje, zlatne naušnice i narukvice, prstenje, ogrlice od filigrana ili staklene paste). U rim. umjetnosti zlatni nakit obogaćen je brušenim draguljima, gemama, biserima, a poslije u biz. umjetnosti i emajlom. U Europi se na rim.-biz. naslijeđu i utjecajima barbarske ornamentike razvijao glomazan romanički nakit koji u got. razdoblju postaje profinjeniji, a u renesansi, baroku i rokokou doživljava snažan procvat os. u Italiji i Njemačkoj. Klasicizam po uzora na antiku ponovno upotrebljava kameje i geme, a bidermajer uvodi medaljone s minijaturama. U izradi nakita u XX. st. napuštaju se tradicionalni oblici, a primjenom starih tehnika i novih materijala stvaraju se novi oblici nakita.