Napoleon III.
Napoleon III. (puno ime Charles Louis Napoléon Bonaparte), franc. car (Pariz, 20. IV. 1808 – Chislehurst, Kent, Engleska, 9. I. 1873). Nećak Napoleona I. Od 1815. živio u emigraciji u Italiji, Bavarskoj i Švicarskoj. Nakon smrti Napoleona II. (1832) kandidat bonapartista za franc. prijestolje. God. 1836. i 1840. sudionik u pokušaju svrgavanja kralja Luja Filipa; osuđen na doživotni zatvor. God. 1846. pobjegao u Englesku, a u Francusku se vratio 1848, kada je izabran za predsj. republike. Izvršio drž. udar (1/2. XII. 1851) i raspustio skupštinu, proglasio nevrijedećim postojeći ustav. Nakon plebiscita donio 14. I. 1852. novi ustav kojim na 10 godina postaje predsj. republike. Nakon novog plebiscita (21. XI.) proglasio se 2. XII. 1852. carem Francuske pod imenom N. III. Sudjelovao u Krimskom ratu (1853–56). Djelovao na jačanju franc. kolon. moći u Senegalu (1854), Alžiru (1851–57) i Indokini (1858–62). God. 1859. stupio na strani Pijemonta u rat protiv Austrije, postigao pobjede kraj Magente i Solferina i nakon primirja u Villafranci za Francusku stekao Nicu i Savoju. God. 1863. podupirao ustanak Poljaka. Njegov pokušaj širenja franc. utjecaja u Meksiku, gdje je 1861–67. pokušao uspostaviti carstvo na prijestolju s Maksimilijanom Habsburškim, završio je potpunim neuspjehom. Nepripremljen stupio u rat s Prusijom (1870–71) i pretrpio težak poraz kraj Sedana (2. IX. 1870). Tom je prilikom zarobljen, a u Parizu je 4. IX. 1870. proglašena Treća Republika. Nakon kraće internacije u Njemačkoj, emigrirao u Englesku, gdje je ostao do smrti.