narodni plesovi, plesovi tradic. plemenskih ili seoskih zajednica, ostatak su drevnih obrednih igara za bolji ulov ili urod, tjeranje zime ili dozivanje proljeća, zaštitu zdravlja, tjeranje demona i sl. U nekih plemena prikazuju mitove, obilježuju odlazak u ratni pohod ili povratak s njega, prate inicijacijske svečanosti. U seoskim zajednicama sastavni su dio obiteljskih (os. svadbenih), nar. ili vjerskih svečanosti. Provode se uz instrum. i vokalnu pratnju. Mogu biti solistički (Eskimi), parovni, u obliku zatvorenog ili otvorenog kola ili kružnoga niza; sjedeći (u Polineziji, gdje se “pleše” samo pokretanjem gornjega dijela tijela); u Indoneziji i Indiji bitni su sastavni dio pokreti ruke i šake. Diljem Europe poznati plesovi s mačevima (u Hrvatskoj moreška, kumpanija, kraljice). Hrv. plesni folklor obilježuju snažna nijema kola bez glazb. pratnje (ličko, vrličko kolo); zatvorena kola uz svirku tambura, gajdi, dvojnica (slavonsko k.) te s potresanjem tijela (drmeš); plesovi u dva reda (tanac, balun), u pravilno raspoređenim parovima (linđo) i dr. Danas na cijelome svijetu grad. plesovi sve više potiskuju n. p. Osnivanjem folkl. društava i organiziranjem folkl. priredbi (smotre folklora) njeguju se nar. plesne tradicije i nastoje oteti zaboravu.