Narzes, biz. vojskovođa (Perzarmenija, o. 480 – Rim ili Carigrad, 574). Uz Belizara, najsposobniji vojskovođa cara Justinijana I. Podrijetlom Armenac, došao na carski dvor kao uškopljeni ratni zarobljenik, postao čuvar carskog arhiva, a zatim i predstojnik carske ložnice s velikim utjecajem na carsku gardu. God. 532. ugušio ustanak protiv cara Justinijana u Carigradu; 538. postao predstojnik carske riznice i iste god. poslan u Italiju (zajedno s Belizarom) protiv Ostrogota. God. 551. ratovao na Balkanu protiv barbarskih upada (Huni, Gepidi, Langobardi i dr.). Iste god. ponovno poslan u Italiju. Porazio ostrogotskoga kralja Totilu kraj Tagine 552, zauzeo Rim i konačno oborio gotsku vladavinu u Italiji. God. 554. odbio napade Franaka i Alemana; 555–67. namjesnik u osvojenoj Italiji. Nakon što je smijenjen, navodno se biz. dvoru osvetio stupanjem u vezu s Langobardima i organiziranjem njihova prijelaza u Italiju.