nasciturus (lat. onaj koji će se roditi; začeto, a još nerođeno dijete), u nasljednom pravu, izraz za nerođeno dijete koje u času ostaviteljeve smrti nasljeđuje njegovu imovinu kao da je već bilo rođeno. Proizlazi iz rim. načela nasciturus pro iam nato habetur: začeto dijete smatra se kao da je već rođeno.