 |
|
| Službeni naziv: | Republika Nauru (nauruanski: Naoero; engleski: Republic of Nauru) |
| Površina: | 21,3 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2003): 13 000 (610 stanovnika/km2) |
| Glavni grad | Yaren, 4600 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 14 distrikata (districts) |
| Službeni jezik | nauruanski, engleski |
| Valuta | australski dolar (AUD) = 100 centa (cents) |
Nauru, država na istoimenom otoku u jugozap. dijelu Tihog oceana, malo južnije od ekvatora. Nema kopnenih granica, na moru graniči s Mikronezijom na S, Papua Novom Gvinejom na Z, Solomonskim otocima na J te Vanuatuom na I; ima 30 km morske obale.
Prirodna obilježja
plaža Anibare
Nauru je osamljeni koraljni otok u Mikroneziji, u Tihom oceanu, 40-ak km j od ekvatora, gotovo 4000 km SI od Australije. Ovalna je oblika, okružen koraljnim grebenom koji prema otoku zatvara mali plićak, a s vanj. se strane strmo ruši prema oceanskom dnu. Uz obalu se pruža 100–300 m široka obalna nizina. Prema unutrašnjosti strmo se izdiže koraljna uzvisina čineći ravnjak visok o. 30 m (najveća uzvisina doseže 65 m). Ravnjak je bio prekriven i do 15 m debelim slojem guana – izmeta morskih ptica koji se koristi kao gnojivo (fosfati, nitrati), a do danas je iskorišteno o. 4/5 zaliha. Na iskorištenim površinama ostali su goli vapnenački izboji dajući krajoliku pust izgled. Klima je trop. sa snažnim utjecajem oceana, pa su dnevna i godišnja kolebanja temperature mala. Sr. mjesečne temp. ugl. se kreću između 27 i 28 °C. Padaline su obilne, više od 2000 mm, ali dosta promjenjive pa ih može biti i dvostruko više. Najviše padalina ima od studenog do veljače. Vegetacija je zbog nedostatka tla vrlo oskudna, ima je samo u uskoj priobalnoj nizini, prevladavaju palme i kultivirane biljke. Kišnica je jedini izvor pitke vode, a slatku vodu za druge svrhe donose brodovi, koji dolaze po guano, kao balast. Na otoku nema izvora ni vodotoka. U jugozap. dijelu unutrašnjosti nalazi se jezerce Buada.
Stanovništvo
Stanovništvo je miješanog, mikronezijsko-polinezijskoga podrijetla. Oko 60% od približno 13 000 stanovnika izjašnjava se kao Nauruanci. Oko 1/4 stanovništva čine radnici iz Kiribatija i Tuvalua, ima nešto Kineza, Vijetnamaca i oko 5% bijelaca (većinom iz Europe i Novog Zelanda). Službeni su jezici nauruanski i engleski, koji se koristi u javnim službama i za međunarodne potrebe. Gustoća stanovništva dosta je visoka, a gotovo sve stanovništvo živi u uskoj priobalnoj zoni. Jedino naselje u unutrašnjosti je uz jezerce Buadu. Najgušće je naseljeno zapadno i južno, a najslabije istočno priobalje. Jedino veće naselje jest glavni grad Yaren, 4600 stanovnika; ostali stanovnici žive u malim zaseocima. Porast stanovništva je umjeren, ovisi uglavnom o prirodnom kretanju, ali u tako maloj populaciji svako intenzivnije doseljavanje ili iseljavanje može rezultirati razmjerno velikim promjenama. Stopa rodnosti je umjerena, oko 26‰, a smrtnosti oko 7‰. Stanovništvo je vrlo mlado, mlađi od 15 godina čine 38%, a stariji od 65 godina samo 2% ukupnoga stanovništva. Medijalna dob je 20 godina, a očekivano trajanje života 62 godine. U religijskoj strukturi prevladavaju protestanti (60%), oko 30% je katolika, manjinu čine bahai i sljedbenici tradicionalnih vjerovanja. Školovanje je obvezno i besplatno između 6. i 16. godine.
Gospodarstvo
Gospodarstvo N. gotovo se u potpunosti temelji na eksploataciji fosfata koja traje od poč. XX. st., ali je tek od 1970-ih u rukama države. Zbog visokih prihoda od izvoza fosfata, BNP po st. u godinama nakon stjecanja nezavisnosti bio je među najvišima u svijetu. Bogatstvo je uvelike promijenilo tradic. način života, većina st. je besposličarila (pojavio se problem pretilosti i šećerne bolesti), u rudarstvu su radili ugovorni radnici s drugih otoka. Očekujući iscrpljenje zaliha i pad proizvodnje fosfata, do koje je došlo poč. 2000-ih, vlada je dio zarade već prije ulagala u poslove (pom. i zračni promet, financije) i nekretnine (hoteli, poslovne zgrade) izvan zemlje, međutim mnoga od tih ulaganja pokazala su se nerentabilnima i zemlja postupno ulazi u ekon. krizu. Poljoprivreda se svodi na uzgoj kokosa, banana, povrća, ananasa i nešto peradi, ali daleko ispod potreba zemlje. Ribarstvo je skromno. Jedino rudno bogatstvo su fosfati koji su pred iscrpljivanjem, nedostaje i sredstava za sanaciju rudišta pa je N. tražio i dobio odštetu za tu namjenu od prijašnjih korisnika, Vel. Britanije i Australije. Jedini industr. pogoni su oni za osnovnu preradu rude (drobljenje, odvajanje nečistoća). Vanjskotrg. bilanca je negativna. Izvoze se isključivo fosfati, a uvozi hrana, energenti, strojevi i vozila, roba široke potrošnje. Gl. je partner Australija, ostali Indija, Japan, Republika Koreja, SAD. Prom. sustav sastoji se od asfaltirane ceste oko otoka i uskotračne želj. pruge za prijevoz rude iz unutrašnjosti otoka do obale. Prirodnih luka nema, obala je nepristupačna za veća plovila, ruda se na baržama prevozi izvan koraljnoga grebena i tamo ukrcava na usidrene brodove. Kraj Yarena je međunarodna zračna luka.
BNP (2003): 35 mil. USD
Nezaposlenih (2000): 30–50%
Inflacija (2001): 4%
Realan rast gospodarstva (pros. 1990–1998): -6%
Uvoz (2001): 27 mil. USD
Izvoz (2001): 9 mil. USD
BNP (2003): 35 mil. USD
Nezaposlenih (2000): 30–50%
Inflacija (2001): 4%
Realan rast gospodarstva (pros. 1990–1998): -6%
Uvoz (2001): 27 mil. USD
Izvoz (2001): 9 mil. USD
Povijest
Godine 1798. engleski pomorski kapetan i istraživač John Fearn otkrio je Europljanima otok Nauru. Snažniji kontakti s Europljanima započinju od 1830-ih, kada se na Nauru useljava manja skupina europskih pustolova. Godine 1888. anektirali su ga Nijemci, a za I. svjetskoga rata 1914. osvojile australske postrojbe. Godine 1920. Društvo naroda dodijelilo je Nauru kao mandatno područje Velikoj Britaniji, koja je upravu, sporazumno s Australskim Savezom i Novim Zelandom, povjerila Australiji. Godine 1942. Nauru su okupirali Japanci; oslobođen 1945. Godine 1947. Nauru postaje starateljski teritorij UN-a, koji je starateljstvo povjerio Velikoj Britaniji, Australiji i Novom Zelandu, ali je otokom i dalje upravljala Australija. Godine 1966. Nauru dobiva Zakonodavno vijeće, a potom i Izvršno vijeće; 1968. proglašava neovisnost. Član je Britanskoga Commonwealtha pod specijalnim statusom (bez prava sudjelovanja na vrhovnim konferencijama). Prvi predsjednik postao je Hammer DeRoburt (1968), ponovno izabran 1971. i 1973. Višegodišnja DeRoburtova vladavina izazvala je, zbog njegove autokratske politike, nezadovoljstvo te je na općim izborima 1976. pobijedio prvak Naurske stranke (Nauru Party) Bernard Dowiyogo. Tijekom njegova mandata DeRoburtovi pristaše opstruirali su parlamentarnu aktivnost. Godine 1978. DeRoburt se vraća na predsjednički položaj, a potom je biran još četiri puta (1980, 1983, 1986. i – poslije izvanrednih parlamentarnih izbora – 1987). Godine 1987. osnovana je Demokratska stranka Naurua, prva formalna politička skupina nakon 1976; njezin je cilj smanjenje širokih ovlasti predsjednika republike. Nakon DeRoburtova povlačenja iz politike (1989), na vlasti se smjenjuju predsjednici Bernard Dowiyogo, Lagumot i René Harris, Kennan Adeang, Kinza Clodumar, Ludwig Scotty, Marcus Stephen, Sprent Dabwido i od lipnja 2013. Baron Waqa.