Milutin Nehajev
Nehajev, Milutin (pravim prezimenom Cihlar), hrvatski pripovjedač, dramatičar i esejist (Senj, 25. XI. 1880 – Zagreb, 7. IV. 1931). Školovao se u Senju, Zagrebu i Beču. Radio kao gimnazijski profesor, zatim kao urednik i novinar. Književni rad započinje u gimnaziji pjesmama i dramskim tekstovima, a za studija u Beču priključuje se bečkoj grupi hrvatskih modernista. Pratio europska literarna kretanja te pisao o velikim europskim piscima (Shakespeare, Flaubert, Tolstoj, Strindberg), kao i eseje o hrvatskim političarima (E. Kvaternik, Lj. Gaj, S. Radić). Najuspješniji je kao pripovjedač, u novelama i romanima. Tematski zaokupljen položajem pojedinca, intelektualca sklonog samoispitivanju i refleksiji, socijalnim i političkim temama, kao i povijesnim događajima od nacionalne važnosti (roman Vuci o Frankapanima, 1928). Ponajboljima se smatraju novele iz zbirke Veliki grad i roman Bijeg (1909), vrhunac hrvatske pripovjedne moderne, karakteriziran slabljenjem fabule i miješanjem refleskivnih i psiholoških elemenata u prikazivanju likova. Ostala djela: drame Prijelom, 1898; Svjećica, 1989; Život, 1907; Spasitelj, 1916.