 |
|
| Službeni naziv: | Republika Niger, République du Niger |
| Površina: | 1 267 000 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2003): 11 762 000 (9,3 stanovnika/km2); 22% gradsko |
| Glavni grad | Niamey, 801 300 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 7 departmana (département) i 1 gradsko područje (communauté urbaine) |
| Službeni jezik | francuski |
| Valuta | CFA-franak (XAF) = 100 santima (centimes) |
Niger, država u kontinentskom dijelu zap. Afrike, graniči s Libijom na S, Alžirom na SZ, Malijem na Z, Burkinom Faso i Beninom na JZ, Nigerijom na J i Čadom na I; nema morske obale.
Prirodna obilježja
džamija u Agadezu
džamija u Niameyu
vodenkonji na rijeci
rijeka Niger
Niger je prostrana zemlja u unutrašnjosti zap. Afrike. Znatno više od pol. ukupne površine sjev. dijela zauzima pustinjsko područje Sahare. U sred. dijelu toga pustinjskog područja nalazi se masiv l’Air, visočje izgrađeno od starih kristalinskih i mlađih vulkanskih stijena. Pruža se u smjeru S–J i nastavak je gorja Ahaggar u Alžiru. Snažno je raščlanjeno mnogobrojnim vadijima pa se u krajoliku uzdiže kao više izdvojenih, otočnih gorja, među kojima i Bagzane, s 2022 m najviši vrh zemlje, te još nekoliko vrhova o. 2000 m. Visočje je okruženo pustinjskim ravnjacima većinom na 300–500 m n.m., a njih ponegdje nadvisuju 500–600 m visoki ravnjaci građeni od mezozojskih pješčenjaka. Z od visočja nešto je raščlanjenije područje Talak, a i od njega golemo, uravnjeno, pretežno pješčano područje Ténéré, na koje se dalje prema I nastavlja Veliki bilmaski erg (pješčana pustinja). Na krajnjem SI niz je viših ravnjaka (Djado, Mangueni, Tchigai), visokih do 1000 m, koji čine prijelaz između Ahaggara i Tibestija u Čadu. Juž. je dio zemlje blago valovita zaravan koja se u duljini od više od 1400 km pruža od sr. toka Nigera na Z do jezera Čad na I. Na Z te zone javljaju se prostrane fosilne doline ispunjene pijeskom. Sred. je dio pretežno stjenovit s nekoliko suhih dolina (kojima su nekoć tekli pritoci r. Sokoto), a u pejsažu dominira pješčenjačka visoravan Tegama. U ist. dijelu na nekoliko mjesta (Damagarim, Mounio, Koutous) na površinu izbijaju stare stijene iz podloge, a teren se postupno spušta prema zavali jezera Čad. Veći dio zemlje ima vruću i suhu pustinjsku klimu s malo padalina i velikim dnevnim amplitudama temperature. Prema J postupno prelazi u polupustinjsku (prijelazno područje Sahela), a zatim u savansku klimu s izraženim suhim i vlažnim razdobljem. Količina padalina brzo se smanjuje s 800 mm na krajnjem J, na 200–500 mm u većem dijelu sahelske zone. Izohijeta od 250 mm nalazi se na o. 15° s.g.š. na Z zemlje i na 14° s.g.š. na I, i označava granicu oskudna nomadskoga gospodarenja. Prema S oborina ima još manje, ponešto u gorju, ali vrlo neredovito. Kišno razdoblje na J traje od lipnja do rujna, prema S se skraćuje na jedan mjesec, a u sjev. dijelu ga nema. U cijeloj sahelskoj zoni, osim manjka, problem je i nepouzdanost oborina pa pojedinih godina količina može biti bitno manja od prosjeka uzrokujući suše i glad. Sr. siječanjske temp. su između 24 °C na J i 17 °C na S (zbog noćnih temp. koje u pustinji padaju na 0 °C). Sr. temp. najtoplijeg razdoblja (svibanj–srpanj) ugl. je 33–35 °C, a dnevne temp. posvuda premašuju 40 °C. Na J zemlje prevladava savana s nešto drveća (baobab, akacija, palme), koja prema S prelazi u polupustinju s oskudnim kserofitnim travama kratka vegetacijskog ciklusa i s grmljem. Najveći dio zemlje zauzima pustinja s rijetkim raspršenim oazama, pretežno na S i SI. Samo malen dio zemlje ima vanj. otjecanje. Najvažnija je r. Niger po kojoj je država dobila ime, a protječe uskom dolinom na JZ zemlje u duljini od o. 550 km. Prima nekoliko desnih pritoka (dotječu iz susjednih zemalja), a s lijeve mu se strane pridružuje više vadija. Na JI je unutrašnji slijev jezera Čad kojem pritječe više vadija, a jedini je stalan tok pogranična r. Komadugu Yobé (Gana). U sjev. dijelu zemlje javljaju se vadiji koji nestaju u pustinji, a njihove doline upućuju na nekadašnju razvijenu riječnu mrežu. Nigeru pripada sjeverozap. dio plitka jezera Čad koje površinom znatno varira (10–26 tis. km2).
Stanovništvo
žene u tradicionalnoj nošnji
tipične kuće u južnom Nigeru
Više od 95% od o. 12 mil. stanovnika Nigera čine pripadnici afričkih naroda koji su podijeljeni granicama različitih zemalja. Brojem (više od pol. ukupnog stanovništva) dominiraju pripadnici naroda Hausa koji žive u sred. dijelu juž. zaravni. Na JZ, uz r. Niger, žive Djerme (15%) i Songhai (8%), a na JI, uz jezero Čad, Kanuri (4%). Svi ti narodi sjedilački su i bave se ratarstvom. Njima su tradicionalno suprotstavljeni nomadski narodi. Diljem zemlje raštrkani su Fulani (Fulbe, o. 8%), na S žive berberski (necrnački) Tuaregi (3%) i dr. Od ostalih naroda ima nešto Arapa i Europljana (većinom Francuza). Služb. je jezik francuski, većina stanovništva govori i hausu (raširena i u drugim zemljama zap. Afrike), rabe se i jezici drugih naroda. Prosječna gustoća naseljenosti slična je susjednim sahelskim zemljama. Najgušće je naseljen J i JZ zemlje, o. 50 st./km2. Nasuprot tome pol. zemlje u polupustinjskom i pustinjskom području na S ima tek 0,6 st./km2, JI je naseljen na razini prosjeka zemlje. U gradovima živi manje od četvrtine stanovništva. Gl. grad Niamey s 801 300 znatno odskače. Ostali veći gradovi ugl. su adm. središta departmana: Zinder (196 700 st.), Maradi (167 600), Agadez (91 600), Arlit (87 800), Tahoua (82 500) i dr. Porast stanovništva vrlo je brz, prosj. godišnji porast 1980–2002. bio je 33‰. Prir. porast i dalje je visok usprkos visokoj općoj smrtnosti (o. 22‰) te visokoj smrtnosti dojenčadi (više od 110‰), i to zahvaljujući rodnosti koja je s 48–50‰ najviša u svijetu. Posljedično, stanovništvo je iznimno mlado: mlađi od 15 g. čine 47%, stariji od 65 g. samo 2% ukupnog stanovništva. Medijalna starost samo je malo viša od 16 g., očekivano trajanje života je 42 g. U religijskoj strukturi prevladavaju muslimani (95%), ali 10–15% st. slijedi i domaća vjerovanja. Manjinu čine kršćani. Obrazovna struktura među najlošijima je u svijetu: pismeno je 25% muškog i manje od 10% ženskog stanovništva. Obvezno obrazovanje traje 6 g., ali školu redovito pohađa manje od pol. dječaka i manje od trećine djevojčica, a sr. školu nastavlja samo o. 6% djece. Najveći je problem nedostatak sredstava, obrazovanih nastavnika i raspršena naseljenost. Sveučilište u Niameyu osnovano je 1971.
Gospodarstvo
ribarenje na Nigeru
život u pustinji Ténéré
S BNP-om od o. 200 USD/st. N. spada među 10-ak najsiromašnijih zemalja svijeta. Usprkos planovima i projektima razvoja, napredak je vrlo spor jer ga ograničava brz porast i nepovoljna obrazovna struktura stanovnišva, oskudni prir. uvjeti, nepovoljna gosp. struktura i nedostatak investicija, pa zemlja uvelike ovisi o stranoj pomoći. Tradic., pretežno samoopskrbna poljoprivreda, i dalje je ključan sektor gospodarstva jer se njome bavi više od 80% stanovništva. Poljoprivreda je suočena s velikim ograničenjima – obradiva tla je malo (samo na J i JZ), padalina ima u graničnoj količini i njihov povremeni izostanak ili kašnjenje uzrokuje suše s teškim posljedicama. Najvažnije su kulture proso, kasava, sirak, mahunarke, riža, šećerna trska, u oazama povrće i datulje, a od komerc. kultura kikiriki i pamuk. Nomadsko ili polunomadsko stočarstvo (koze, ovce, goveda) rašireno je na velikim polupustinjskim područjima. Stoka i stočarski proizvodi važna su komponenta izvoza (dijelom i ilegalnog, pa je stvarni opseg nepoznat), ali i stočarstvo je ugroženo sušama i širenjem pustinje. Ribarstvo na jezeru Čad i Nigeru ima samo lokalno značenje. Najvažnije rudno bogatstvo N. je uran (među 3–4 velika svj. proizvođača) koji daje glavninu vrijednosti izvoza. Pad potražnje i cijena na svj. tržištu 1980-ih pogoršali su vanjskotrgovinsku bilancu, smanjili prihode i usporili rast gospodarstva. Od ostalih ruda iskorištavaju se sol, zlato i kositar, uvrđena su i nalazišta željezne rude, fosfata i još nekih ruda, ali se ne koriste. Osim nešto ugljena slabe kvalitete, nema energetskih izvora, dosta se koristi drvo, počelo je korištenje Sunčeve energije. Ind. je slabo razvijena, u većim gradovima nalaze se pogoni prehr., kem., tekst. i druge ind. za lokalne potrebe; rašireni su tradic. obrti. Vanj. je trgovina skromna, uvoz je znatno veći od izvoza. Najvažniji izvozni proizvod je uran, koji daje više od 70% vrijednosti izvoza, zatim živa stoka, koža, većinom u Francusku, Nigeriju i Japan. Uvoze se prehr. proizvodi, strojevi i oprema, nafta i derivati, roba široke potrošnje, najviše iz Francuske, Obale Bjelokosti, Kine i Nigerije. Prom. je sustav slabo razvijen. Nešto cesta ima u juž. i jugozap. dijelu zemlje koji je gušće naseljen i ekonomski aktivan. Drugdje dominiraju karavanski putovi, važna je transsaharska cesta preko Agadeza prema Alžiru. Željeznice nema, r. Niger plovna je od luke Gaye (na izlazu iz N.), i to samo od rujna do ožujka. Morske luke kojima se N. služi, Cotonou u Beninu i Lagos u Nigeriji, udaljene su više od 900 km. Međunar. aerodrom je u Niameyu.
BNP (2003): 2,35 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 40%, industrija 17%, usluge 43%
Udio zaposlenih po sektorima (2003):
poljoprivreda 87%, ostalo industrija i usluge
Inflacija (prosj. 1990–2001): 5,8%; (2003: -1,6%)
Realan rast gospodarstva (prosj. 1990–2002): 2,6% (2003: 5,3%)
Uvoz (2003): 325 mil. USD
Izvoz (2003): 154 mil. USD
BNP (2003): 2,35 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 40%, industrija 17%, usluge 43%
Udio zaposlenih po sektorima (2003):
poljoprivreda 87%, ostalo industrija i usluge
Inflacija (prosj. 1990–2001): 5,8%; (2003: -1,6%)
Realan rast gospodarstva (prosj. 1990–2002): 2,6% (2003: 5,3%)
Uvoz (2003): 325 mil. USD
Izvoz (2003): 154 mil. USD
Povijest
Najstariji tragovi naseljenosti na području N. potječu iz doba neolitika. Od VIII–XI. st. na prostoru juž. N. i sjev. Nigerije osnovali su svoje države narodi Hausa, dok su na jugoistoku Kanuri utemeljili državu Kanem, koja je zahvaćala i dijelove današnje sjeveroist. Nigerije. Jugozap. dio oko r. Niger potpada u XIV. i XV. st. pod državu Mali. Država Kanem (od XV. st. nazivana Bornu) ovladala je i dijelom sjeveroist. države Hausa u današnjem jugoist. Nigeru i kraljevstvom Takedda berberskih Tuarega, dok današnji jugozap. N. dolazi u XVI. st. pod vlast države Songhai (sa središtem u današnjemu Maliju). Potkraj XVI. st. marokanski sultani porazili su vladara Songhaija i ovladali transsaharskim trg. putovima. Tijekom XVIII. i XIX. st. pretežit dio sred. i sjev. dijelova zemlje dospijeva pod vlast Tuarega. Od poč. XIX. st. prostor jugozap. Nigera nalazi se pod vlašću države naroda Fulbe sa sjedištem u Sokotou u današnjoj sjeverozap. Nigeriji. Godine 1896. započinju i francuski kolonijalni prodori, a britansko-francuskim sporazumima iz 1898. i 1906. provedeno je razgraničenje između britanskih i francuskih kolonijalnih stečevina na ovom prostoru. Godine 1904. Niger postaje sastavni dio kolonije Gornji Senegal–Niger, a 1911. ulazi u sastav Francuske Zapadne Afrike. Godine 1922. osnovana je kolonija Niger, kojoj su 1932–47. pripadali i dijelovi današnje Gornje Volte. Niger stječe ograničenu samoupravu 1956; na izborima 1957. pobjeđuje Stranka nigerskoga jedinstva (utemeljena 1951), poznata kao Sawaba (Sloboda). Njezin čelnik Djibo Bakary postaje 1958. predsjednik vlade. Na referendumu 1958. većinu odnosi Progresistička stranka Nigera (PPN, osnovana 1946). Donesen je nov ustav, a vladu je sastavio prvak PPN-a → Hamani Diori. Iste godine Niger postaje autonomna republika u sastavu Francuske Zajednice. Godine 1960. proglašena je državna neovisnost Nigera, donesen nov ustav sa sustavom predsjedničke vlade, a H. Diori postaje predsjednik. Godine 1961. Niger sklapa sporazum o suradnji s Francuskom i stupa u Afro-malgašku uniju, a 1963. u Organizaciju afričkoga jedinstva. H. Diori izabran je za predsjednika Nigera i na izborima 1965. i 1970. Godine 1974. državnim udarom Vrhovnoga vojnog vijeća, na čelu s potpukovnikom Seynijem Kountchéom, svrgnut je H. Diori i vlast u zemlji preuzela je vojska. Poništen je ustav iz 1960, raspušten parlament i zabranjen rad političkih stranaka. Pokušaj svrgavanja S. Kountchéa 1976. nije uspio; od kraja 1970-ih Kountché je preustrojem vlade i upravnih vijeća težio smanjiti broj vojnih osoba u državnom vrhu, ali nakon ponovljenog pokušaja državnog udara (1983) opet jačaju vojne strukture u središnjim tijelima vlasti. Nakon njegove smrti 1987. predsjednik postaje Ali Saibou. Na referendumu 1992. većina se birača odlučila za demokr. promjene; na parlamentarnim izborima 1993. pobjeđuje oporbeni Savez za promjene, a predsjedničke izbore dobiva socijaldemokrat Mahamane Ousmane. Godine 1996. državnim udarom srušio ga je s vlasti pukovnik Ibrahim Baré Maïnassara, koji je zabranio rad svih političkih stranaka, dokinuo ustav i uveo izvanredne mjere. Iste godine donesen je nov ustav koji je ozakonio široke ovlasti predsjednika države. Parlamentarne izbore potkraj iste godine većina je oporbenih stranaka bojkotirala. Na izborima je pobijedio Nacionalni savez neovisnih za obnovu demokracije (UNIRD), politička stranka bliska predsjedniku države. Predsjednik Maïnassara ubijen je u vojnoj pobuni 1999, a bojnik Daouda Malam Wanké imenovan je vojnim upraviteljem zemlje. Pod pritiskom međunarodne javnosti i unutarnje oporbe vojna hunta pristala je na provođenje izbora na kojima je za predsjednika izabran umirovljeni pukovnik Mamadou Tandja, prvak Nacionalnoga pokreta za razvoj društva (ponovno izabran u prosincu 2004), ali vojnim udarom 18. II. 2010. na čelo države dolazi general Salou Djibo.