Nil (arap. Bahr an-Nîl ili Nahr an-Nîl), rijeka u Africi; duga 6650 km, porječje 3 349 000 km2. Najduža rijeka na svijetu; protječe kroz Tanzaniju, Burundi, Ruandu, Kongo, Keniju, Ugandu, Etiopiju, Sudan i Egipat. Ime N. izvedeno iz grč. Neilos (lat. Nilus), a označava riječnu dolinu. N. nastaje iz triju gl. izvora: Modri Nil i Atbara (izviru u Etiopskom visočju, odvirak su jezera Tana, područje jakih ljetnih kiša) te Bijeli Nil (odvirak Viktorijina jezera, ima stalni tok, protječe kroz močvarno područje Sudd). Gl. tok N. nastaje kraj Khartouma u Sudanu (2988 km od mora) spajanjem Modroga i Bijeloga Nila. Modri N. donosi gotovo polovicu sve vode N. kroz godinu. Za vrijeme poplava nosi velike količine silta s Etiopskog visočja; taloži se u Naserovu jezeru iza Asuanske brane, a tijekom prošlosti taložio se u vrijeme poplava na tlo i pridonosio plodnosti. Od Khartouma do egip. granice N. teče uskom dolinom (mala je površina naplavne ravnice za kultiviranje). Od Asuana rijeka teče prema S do Kaira; s od Kaira utječe deltastim ušćem u Sredozemno more (površine 29 600 km2; o. 60% egip. kultiviranog područja, močvare i plitka jezera). Vode N. koriste se za natapanje još od ←IV. tisućljeća. Od 1959. projekt sustava natapanja. Na N. je u Egiptu izgrađeno nekoliko brana i akumulacijskih jezera (najpoznatija Asuanska brana). U Sudanu na Modrom Nilu izgrađena brana kraj Sennara; u Ugandi na Viktorijinu jezeru hidroelektrana Owen Falls kod Jinje. Razvijena riječna plovidba po gl. toku i kanalima. Zbog intenzivnih kiša u izvorišnom području poplave, posebice u Egiptu. Dolina N. vrlo je gusto naseljena. N. je bio osnova procvata stare egip. civilizacije. Izvor Modroga Nila otkrio je J. Bruce u razdoblju od 1768. do 1773; J. H. Speke otkrio 1858. da je Bijeli N. odvirak Viktorijina jezera.