Nin, grad i središte gradskoga upravnog područja, u Zadarskoj županiji, 17 km sjeverno od Zadra. Leži na južnom dijelu Ninskoga zaljeva, na poluotoku Ždrijac. Grad ima 1132, a gradsko upravno područje 2744 stanovnika (2011). U ilirsko doba bio je jedno od vodećih naselja Liburna. Za rimske uprave (Aenona) bio je municipij. Početkom VI. st. razoren; naseljavaju ga Hrvati; od IX. st. bio je biskupija (do 1828). U srednjem vijeku bio je jedno od sijela hrvatskih narodnih vladara te sjedište istoimene biskupije. U XIV. st. nad gradom se smjenjivala vlast hrvatsko-ugarskih vladara i Mlečana, koji su ga konačno zauzeli 1409. Iako je utvrđen bedemima, stradao je tijekom osmanskih prodora (1571., 1646), nakon čega je izgubio dotadašnje značenje. Poslije pada Mletačke Republike (1797) i kratkotrajne francuske uprave (1805–13) pripao je Austriji, pod čijom je upravom ostaje do 1918., slijedeći u kasnijem povijesnom razvoju sudbinu Dalmacije. Stari dio grada Nina smješten je na malenom otočiću (pješčanom sprudu promjera 500 m) usred plitke lagune (nekadašnjega ušća rijeke Miljašić Jaruge u more). S istočne strane grada nalazi se solana (proizvodnja soli od 1500., Muzej soli, suvenirnica). Crkva Sv. križa (XI. st.) naziva se najmanjom kateralom na svijetu. Status grada stekao je 1997.