Nizozemski Antili, Sint Maarten, Philipsburg
Nizozemski Antili, otok Curaçao, Willemstad
Nizozemski Antili (niz. De Nederlandse Antillen), otočje u Karipskom moru, auton. dio Nizozemske; o. 800 km2, 175 653 st. Sastoje se od dviju skupina otoka međusobno udaljenih o. 800 km. Juž. skupinu čine Curaçao, Bonaire i Aruba (samo geografski), udaljeni o. 80 km od obale Venezuele. Dio su Privjetrinskih otoka (Windward Islands). Sjevernu čine Sint Eustatius, Saba i juž. dio otoka Sint Maarten (drugi dio pripada franc. dep. Guadeloupe). Gl. i najveći grad je Willemstad na najvećem otoku Curaçau. Juž. otoci su niži (240–375 m). Najviša točka otočja je Mount Scenery, 878 m, na sjev. otoku Sabi). Prosj. godišnja temp. o. 27 °C; godišnja količina oborina kreće se od 550 na južnim do 1100 mm na sjev. otocima. Južni otoci nalaze se izvan uobičajene putanje tornada, za razliku od sjevernih. Većinu stanovništva čine crnci i mulati; malobrojne bjelačke manjine. Uzgoj šećerne trske, pamuka, povrća, aloe; stočarstvo. Ribarstvo. Vađenje kalcijeva fosfata i soli. Rafinerije nafte; tekst. ind., proizvodnja ruma. Turizam. Razvijen zračni promet; međunar. zračna luka na Sint Maartenu. NP na Curaçau; festivali, međunar. regata. N. A. otkriveni su u razdoblju od XV. do XVII. st. (Curaçao i Bonaire potkraj XV. st. otkrili su Ojeda i Vespucci, a Sint Maarten Kolumbo). Prvobitno su ih naseljavala indijanska plemena Arawak i Carib. Dolaskom Španjolaca u XVI. st. opada broj domorodačkog stanovništva. U XVII. st. osvajaju ih Nizozemci, kraće vrijeme bili su pod brit. vlašću. Od 1954. auton. dio Nizozemske.