nomadi (grč.), manje ili veće skupine ljudi koje nemaju stalna boravišta, nego se neprekidno sele. N. mogu biti lovci (danas još Eskimi, Čukči, Bušmani, Indijanci Patagonije, neke austral. skupine), ribari (domoroci Ognjene Zemlje), skupljači plodova (Pigmejci sred. Afrike) te stočari (Kirgizi, Lapi, Tuarezi). Stočari su najtipičniji današnji n. Održali su se u stepskim, savanskim, polupustinjskim i pustinjskim područjima ugl. u Aziji i Africi. Uzgajaju različitu stoku: Lapi sobove, Arapi ovce i deve, Tibetanci jakove, Indijanci Juž. Amerike ljame. Dok nomadski stočari žive isključivo od stočarstva, polunomadi se bave i poljodjelstvom da bi pribavili krmivo za zimu ili sušno razdoblje. Balkanski nomadi, Cincari, ljeti su boravili na planinama (Pind, Šara), a zimovali u okolici Soluna, Skadra, u Traciji i Povardarju; nakon I. svj. rata prešli na sjedilački način života.