nomenklatura (lat.) 1. Sustav i popis nazivâ u nekoj struci, tehnici, znanosti; način kako se taj sustav stvara. Anatomska n. sadrži o. 5640 stručnih naziva. Prva međunarodno prihvaćena n. bila je bazelska (BNA) iz 1895. Jenska (JNA) n. iz 1935. promijenila je mnoge nazive, da bi pariška (PNA) n. iz 1955. vratila neke bazelske nazive i uvela o. 200 novih. Međunar. udruga anatoma izradila je 1998. novu n. koja se još usklađuje. Npr. u jenskoj n. cranialis (ono što je prema glavi) u pariškoj je n. zamijenjen sa superior (gornji), vodeći računa o uspravnom stavu čovječjeg tijela. U botanici i zoologiji rabi se binarna (dvoimena) n., koju je 1753. uveo C. von Linné davši svakoj biljci i životinji dva lat. imena, od kojih prvo označava rod (genus), a drugo vrstu (species). Npr. lav, zvijer iz por. mačaka, jest Felis leo (felis mačka, leo lav), dok je domaća mačka Felis domestica (domesticus domaći). Redovi i por. označavaju se na točno određen način: podred mačkolikih zvijeri jest Feloidea, por. mačaka Felidae, a potpor. pravih mačaka Felinae. Budući da se mnoge vrste mogu dijeliti i na podvrste, uvedena je i trinarna (troimena) n. pa se kao treće ime navodi podvrsta. U kemiji se potkraj XIX. st. počeo oblikovati sustav imenovanja kem. spojeva. Tzv. trivijalna imena nisu davala obavijesti o sastavu i građi spoja pa su uvedena sustavna imena. Međunar. savez za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC) izdaje preporuke nac. kem. udrugama za imenovanje anorg. i org. spojeva. 2. Skupina ljudi koji su u kakvoj polit. ili kojoj drugoj hijerarhiji predviđeni za određene položaje.