nomokanon (grč.), zbornik svjetovnih i crkv. prav. propisa koji se koristio za potrebe crkv. sudova, u čiju je jurisdikciju spadalo i donošenje presuda u sporovima iz nasljednog, obiteljskog i bračnog prava. Donosili su ih biz. carevi, a nazvani su po crkv. patrijarsima. Najpoznatiji su n. Johannesa Scholasticusa iz VI. st., koje je dopunio patrijarh Focije u IX. st., i Zonarasov n. iz XII. st., koji su prevođeni na bug., rus. i srp. jezik pod nazivom kormčije knigi. Nakon osnivanja Srp. autokefalne crkve, u uporabi je bio n. sv. Save.