nova stvarnost (njemački: Neue Sachlichkeit), realistički smjer u njemačkom slikarstvu koji se pojavio oko 1922. kao reakcija na ekspresionizam. Glavni predstavnici C. Mense, A. Kanoldt, O. Dix i G. Grosz težili su ponovnoj uspostavi realističnih oblika i motivike iz stvarnoga života. Likovne koncepcije nove stvarnosti odrazile su se u arhitekturi kao i u uređenju unutarnjega prostora (funkcionalizam) te u proizvodima primijenjene umjetnosti (odbacuje se sve dekorativno i suvišno).