Novak, Vjenceslav

Vjenceslav Novak
Novak, Vjenceslav, hrvatski književnik, glazbeni pisac i skladatelj (Senj, 11. IX. 1859 – Zagreb, 20. IX. 1905). Školovao se u Senju, Gospiću, Zagrebu i Pragu, radio kao nastavnik glazbe i urednik časopisa. Nakon pjesničkoga početka, u prvim pripovijetkama, neoromantičarskoga tona, tematski je vezan uz rodni Senj i njegovu okolicu (Podgorske pripovijetke, 1889). Približava se realističkoj poetici i u kasnijim novelama tematizira socijalna pitanja (Nezasitnost i bijeda, U glib, 1901; Iz velegradskog podzemlja, 1905). Najuspješnijim djelom kritika drži roman Posljednji Stipančići (1899), obiteljsku sagu u kojoj se političke i društvene promjene prelamaju u sudbini pojedinaca. Pripovjednu tehniku karakterizira postupak retrospekcije, psihološka analiza likova i socijalna kontekstualizacija. Ostala djela: Pavao Šegota, 1888; Nikola Baretić, 1896; Tito Dorčić, 1906. i autobiografski roman Dva svijeta, 1901.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: