novohegelizam

novohegelizam, u filozofiji, struja unutar idealizma s kraja XIX. i početka XX. stoljeća, osobito na temelju kritičkoga tumačenja Hegelove misli. Javlja se u Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Italiji. U Njemačkoj se pojavljuje kao reakcija na lijevohegelovce i na bezgranično povjerenje u um znanstveno-tehničke civilizacije (predstavnici H. Glockner, R. Kroner, G. Lasson, Th. Haering i dr.). U Nizozemskoj nastoje obnoviti Hegelov filozofski sustav G. J. Bolland, J. Hessing i dr., a u Francuskoj J. Hyppolite, A. Kojève i A. Koyré. U Velikoj Britaniji novohegelizam nastaje kao reakcija na tradicionalni empirizam i individualizam (James Hutchison Stirling, T. H. Green i J. McTaggart), a kod F. H. Bradleya hegelijanska se fenomenologija reducira na uži logički koncept. U Italiji, uza starije hegelovce B. Spaventu, A. Veru i dr., najvažniji su predstavnici B. Croce i G. Gentile.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: