novokantovstvo ili novokriticizam, smjer u filozofiji, nastao u posljednjim desetljećima XIX. stoljeća unutar novoidealizma i kao reakcija na postkantovske metafizičke i scijentističko-pozitivističke sustave. Pod geslom “Natrag Kantu!” smjer nastoji razumjeti njegovu misao kao odbacivanje metafizike i ponovno utemeljenje filozofije isključivo kao spoznajne teorije i teorije znanosti. U Njemačkoj ga u različitim interesnim pravcima zastupaju → Friedrich Albert Lange, → Otto Liebmann, Johannes Volkelt, → Alois Riehl, → Richard Hönigswald i dr., zatim osobito pripadnici marburške škole (→ Hermann Cohen, → Paul Natorp) i filozofi → badenske škole (jugozapadnonjemačke novokantovske škole) → Wilhelm Windelband, → Heinrich Rickert i dr.). Novokantovstvo je imalo utjecaja i na kasniju filozofiju znanosti (→ Bečki krug i dr.).