nuklearno oružje, eksplozija nuklearne bombe, ispitivanje 1954.
nuklearno oružje, oružje čije se djelovanje temelji na energiji lančanih reakcija fisije nuklearnog eksploziva. Zajedničko ime za sve vrste oružja čiji su učinci: velika razorna snaga, visoka toplina i radioaktivno zračenje. Namijenjeno je za uništavanje žive sile, tehnike i objekata. Snaga se mjeri u kilotonama. Vrste n. o.: fisijsko (u užem smislu) i fuzijsko (termonuklearno, npr. hidrogenska ili vodikova bomba), te tzv. neutronska bomba, kod koje se u prvoj minuti nakon eksplozije oslobađa više od 50% energije u obliku ionizirajućeg zračenja čime je radioaktivnost znatno smanjena. Prema namjeni dijeli se na taktičko, operativno i strategijsko. Prvo n. o. razvijeno je u SAD-u u II. svj. ratu. Isprobano je 16. III. 1945. u Alamagordu u SAD-u, a bojno uporabljeno iste godine u ratu protiv Japana bacanjem atomskih bombi na gradove Hirošimu (6. VIII.) i Nagasaki (9. VIII.).