nukleus (lat.) 1. Jezgra, srž. 2. biol Stanična jezgra. Dio je eukariotskih stanica, dok prokariotske stanice (bakterije i modrozelene alge) nemaju j. nego nukleoid. Promjera je o. 5 µm, od citoplazme je odvojena ovojnicom, u njoj je pohranjena nasljedna tvar stanice. Sadržaj n. čini kromatin, sastavljen od bjelančevina, DNK i malene količine RNK. Tijekom diobe stanice kromatin služi kao osnova za gradnju kromosoma. 3. arheol Naziv za grumen kremena od kojega je oklesavanjem dobiveno iverje koje je čovjeku pretpov. doba služilo za rezanje.