oda (grč. pjesma), svečana pjesma u kojoj se izražavaju uzvišeni osjećaji, zanos, divljenje, oduševljenje. U početku pisana u slavu bogova, vladara, ratnika, pobjednika a poslije i nekih važnih događaja. Najpoznatiji pjesnici oda su Pindar i Horacije. U glazbi, o. je pjesničko-glazb. forma koja se u Grčkoj izvodila uz pratnju lire. U biz. liturgiji postaje sastavni dio himničkih oblika – kanona. U renesansi javljaju se popijevke na ant., novolat., nar. i crkv. stihove. Poslije su pod nazivom oda stvarane zborske skladbe ili popijevke uz pratnju. Među autorima oda, od baroka naovamo, mnogi su najistaknutiji skladatelji. Najpoznatiji primjer ode u glazbi Oda radosti iz IV. stavka IX. Simfonije L. van Beethovena.