objektivacija (lat.) filoz Čin opredmećivanja. Biće postaje predmetom svijesti ili praktične obrade time što se objektivira ili opredmećuje, ili se samo pomišlja ili djelatno mijenja. Schelling pojmom “najviša objektivacija” zamišlja sintezu konačnog i beskonačnog u konačnom koja se ostvaruje u umjetnosti. Objektivacija volje označava ozbiljenje subjektivnih namjera i ciljeva, kada prestaju biti puka nakana i počinju objektivno postojati (objektivitet kod Schopenhauera).