objektivizam (od novolat. objectivus), način shvaćanja stvarnosti po kojem se sva zbilja može tumačiti vlastitim uzrocima, neovisno o subjektu. Oznaka spoznajnih teorija koje daju veću važnost objektivnom elementu od subjektivnog; prema kojima duh u procesu opažanja izravno spoznaje zbilju onakvu kakva je po sebi. Prisutan je u objektivno-idealističkoj metafizici, gdje o. znači da apstraktni ontološki pojmovi označavaju apsolutne ideje, čiste biti i dr. Također oznaka za razne etičke teorije u kojima se vrijednostima i moralnim normama pridaju apsolutna, objektivna valjanost, neovisno o ljudskom društvu i određenom moralnom ponašanju u nekom razdoblju. Može označavati i metodu istraživanja koja, suprotno od subjektivizma, u proučavanju stvarnosti pasivno registrira činjenice i konstatira njihove uzroke i posljedice.