oblak, vidljiva nakupina vodenih kapljica ili ledenih kristala u atmosferi. Oblaci nastaju kondenzacijom ili sublimacijom vodene pare, a od magle se razlikuju samo visinom od tla. U tropima nastaju do 18 km visine, u umjerenim širinama do 13 km, a u polarnim krajevima do 8 km. Zbog otpora zraka i vertikalnih struja, oblaci nošeni zračnim strujama lebde u atmosferi. Ako se elementi oblaka (kapljice i ledeni kristali) povećaju, padaju kao padaline iz oblaka na površinu zemlje. Po obliku su oblaci vrlo različiti, prema međunar. klasifikaciji razdijeljeni u deset rodova; cirus (cirrus, Ci), cirokumulus (cirrocumulus, Cc), cirostratus (cirrostratus, Cs), altokumulus (altocumulus, Ac), altostratus (As), nimbostratus (Ns), stratokumulus (stratocumulus, Sc), stratus (St), kumulus (cumulus, Cu) i kumulonimbus (cumulonimbus, Cb). Rodovi se dijele u vrste oblaka. Pojedini rodovi oblaka pojavljuju se na različitim visinama; oblaci visokog (cirus, cirokumulus, cirostratus), srednjeg (altokumulus, nimbostratus) i niskog kata (stratus). Na većim visinama sedefasti oblaci (pokazuju dugine boje, na visini 22–30 km) i noktilucentni oblaci (oblaci koji noću svijetle, na visini 75–90 km); nisu obuhvaćeni općom klasifikacijom oblaka. Oblacima se nazivaju i neke pojave koje nisu povezane s meteorološkim procesima u atmosferi, npr. oblaci nastali zaleđivanjem vodene pare iz ispušnih plinova zrakoplovnih motora, oblaci koji nastaju za vrijeme šumskih požara, erupcije vulkana i sl.