odgoj (lat. educatio; grč. paideía), proces intelektualne i moralne formacije osobe, os. u mlađoj razvojnoj dobi. Oblikovanje racionalnog, emocionalnog i voljnog područja ljudskog duha, usvajanje potrebnih spoznaja, stjecanje umijeća i navika, razvijanje intelektualnih sposobnosti, izgrađivanje karakternih crta ličnosti i svih pozitivnih ljudskih osobina. Označuje utjecaj starijih generacija na mlađe sa svrhom prenošenja određenih načela važnih za osobni i društv. život. O. je ujedno i društv. potreba pojedinca, ima svoje društv.-pov. i individualno značenje. U povijesti odgoja različito se tumačila njegova uloga: jedni su naglašavali naslijeđe, drugi društv. zajednicu, treći samoodgoj i sl. Kao najširi pedagoški pojam obuhvaća tri procesa: o., obrazovanje i nastavu. U užem značenju označava proces izgradnje ličnosti i karaktera, pozitivnih ljudskih vrednota. Prema dobi postoji predškolski, školski, visokoškolski i odgoj odraslih. Znanost koja se bavi problematikom odgojnoobrazovne djelatnosti je → pedagogija. Budući da je ta djelatnost utemeljena na filoz. proučavanju, ima svoje sociol., psihol., odn. antropološke osnove i ovisi o drugim aspektima kojima se bave odgovarajuće grane navedenih znanosti. Ciljevi odgoja i obrazovanja mogu biti humanistički, ekon., društv., ili opći i konačni, razvijanje čovjekove ličnosti. Sustav odgoja i obrazovanja uključuje programe, obrazovne tehnologije i organizaciju, sustav namjerne edukacije, proces odgoja i obrazovanja i sudionike tog procesa, medije i druga pomagala i sl.