oficij (lat.), u Kat. crkvi, općenito dužnost, zanimanje koje se zakonito obavlja. U kanonskom pravu, dužnost koja uključuje dio vlasti reda ili uprave (lat. officium ecclesiasticum crkv. služba). Obveza moljenja časoslova, kao jedna od gl. svakodnevnih dužnosti svećenika, božanski o. (lat. officium divinum); služb. crkv. molitve i liturgijska knjiga u kojoj su sadržane (časoslov, brevijar). Jedna od rim. kongregacija, Kongregacija sv. oficija (Congregatio S. Officii), nakon II. vatikanskoga sabora naziva se Kongregacija za nauk vjere.