ofikleida
ofikleida (grč.) 1. Limeno puhačko glazbalo čunjaste cijevi, najčešće s 11 poklopaca i usnikom (čunjastim ili kotlastim), oblikom nalik na fagot. Basovski instrument s opsegom od triju oktava. Konstruirao ju je 1817. pariški proizvođač glazbala Halary (Jean Hilaire Asté, patent 1821). Kao basovsko glazbalo u simfonijskim i puhačkim sastavima u nekim se zemljama održala do poč. XX. st. Građena u raznim veličinama i udezbama (nazivi: alt, bas, kontraalt, kontrabas). 2. Orguljski registar od 16’, gdjekad manualni, u pravilu pedalni.