Ognjena zemlja, Ushuaia
Ognjena zemlja, Lago Roca, Tierra del Fuego National Park
Ognjena zemlja, vranci, Patagonija
Ognjena zemlja (španj. Tierra del Fuego), otočje na krajnjem J Juž. Amerike, pripada Čileu (2/3, dio provincije Magallanes y Antártica Chilena) i Argentini (1/3, provincija Tierra del Fuego); 73 746 km2; 140 000 st. (vrlo malo autohtonog indijanskog stanovništva Ona, Yahgan i Alacaluf). Gl. naselja: Porvenir (Čile), Río Grande i Ushuaia (Argentina). Od amer. kopna odvaja ga Magellanov, a od Antarktike Drakeov prolaz. Sastoji se od velikog istoimenog otoka (Isla Grande de Tierra del Fuego, 47 993 km2) i velikog broja manjih otoka i otočja (Santa Inés, Hoste, Navarino, Clarence, Dawson, Isla de los Estados i dr.). Klima je ljeti svježa, a zimi hladna; prosj. godišnja temperatura 6 °C (u siječnju 10 °C, u srpnju 2 °C). Godišnje padne u prosjeku 635 mm padalina, između 500 mm na I (Río Grande) i 4600 mm na Z (Bahía Félix na otoku Desolación). Sjev. dio gl. otoka je nizak (do 180 m), sastoji se od glacijalnih jezera i morenskog materijala; juž. i zap. dijelovi su planinski (Monte Darwin, 2438 m) s ledenjacima. U juž. i zap. dijelovima vegetacija je oskudna, u sr. dijelu ima šuma, a na S su travnjaci. Gl. gosp. djelatnost ovčarstvo; izvoz vune i mesa. Šumarstvo. Ribarstvo. Lov na nutrije i tuljane. Prerada ribe i mesa. Tekst., elektron. ind. Ležišta zlata. Kraj Cerro Manantialesa jedina čil. ležišta nafte naftovodom povezana sa sr. Čileom. Manje rafinerije za lokalne potrebe. Slabo razvijena cestovna mreža. Zračne veze s Punta Arenasom (Čile) i Río Gallegosom (Argentina). Redovite brodske linije s kopnom. Velik dio teritorija je zaštićen (NP Tierra del Fuego, Fernando de Magallanes, Alberto de Agostini i Hornos). Otočje otkrio portugalski pomorac Fernão de Magellan 1520, ali su prva sustavna istraživanja proveli Britanci 1826–36. (ekspediciju 1831–36. opisao Ch. Darwin).