okazionalizam

okazionalizam (od lat. occasio prilika, zgoda), filoz.-teol. učenje prema kojem ne postoji uzajamna uzročnost stvorenih stvari, nego je neposredni uzajamni odnos između uzroka i učinka samo povod, oruđe, uvjet i prigoda za Božje djelovanje. Prema tome ne postoji izravno međusobno kauzalno djelovanje niti među stvarima u izvanjskom svijetu, niti u odnosu između duše i tijela, nego je samo proizvod božanskog posredovanja. O. je proistekao iz Descartesova učenja o odnosu duše i tijela, a razvili su ga osobito njegovi učenici A. Geulincx i N. de Malebranche. U teologiji su neki primijenili o. na učenje o sakramentima (skotisti, kalvinisti), prema kojima sakramenti ne bi bili uzrok milosti, nego samo prigoda Bogu da udijeli milost. Služb. kat. teologija ne prihvaća o.