Oken, Lorenz (pr. prezime Ockenfuss), njem. filozof i prirodoslovac (Bohlsbach, 1. VIII. 1779 – Zürich, 11. VIII. 1851). Prof. medicine u Jeni (od 1807), Münchenu (od 1833), prvi rektor novoosnovanog sveučilišta u Zürichu. Jedan od najznačajnijih predstavnika romantičarske filozofije prirode, blizak Schellingu i Goetheu. Njegovo učenje o prirodi je panteističko, u kojem božansko i prirodno povezuje s mat. principima. Pisao anatomske, psihol. i embriološke radove. Gl. djela: Priručnik filozofije prirode (3 sv.), Priručnik povijesti prirode (3 sv.), Opća povijest prirode (16 sv.).