Oktavijan
Oktavijan (latinski: Octavianus, poslije prozvan August, latinski: Augustus), prvi rimski car (Rim, ←63 – Nola, 14). Unuk Julije, Cezarove sestre. Cezar ga je ←45. posinio. Nakon Cezarova umorstva (←44) isprva se povezao sa Senatom protiv Marka Antonija, ali se već ← 43. izmirio s njim. Iste je godine s Antonijem i Lepidom ustrojio drugi trijumvirat. U bitki kraj Filipa ←42. Oktavijan i Antonije porazili su Bruta i Kasija, prvake urote protiv Cezara, te su potom trijumviri podijelili državu tako da je Oktavijan dobio vlast nad Zapadom, Antonije nad Istokom, a Lepid nad Afrikom. Potom je ratovao protiv Ilira i Panonaca; ←35. zauzeo Sisciju (Sisak). U Sicilskom ratu (od ←38. do ←36) obračunao se s Pompejem, potom se okrenuo protiv Antonija i pobijedivši ga u bitki kraj Akcija ←31. postao je samovladar, pridržavajući formalno stare oblike republikanskoga vladanja. Godine ←27. Senat mu daje naslov August. Postaje stalni konzul, prokonzul s imperijem, cenzor i vrhovni vojni zapovjednik. Time se razvija novo uređenje rimske države, principatus, na čelu kojega je Oktavijan kao princeps. Tijekom svoje vladavine težio je učvrstiti Carstvo, ojačati središnju državnu vlast, ograničiti moć i utjecaj Senata te provesti novu upravno-administrativnu podjelu rimskih stečevina. Poduzeo i više uspješnih vojnih pohoda (u Dalmaciji, Iliriku, Germaniji, Hispaniji i Panoniji), ali i neuspjelu vojnu akciju protiv Germana 9. godine, kada je rimska vojska, predvođena Publijem Kvintilijanom Varom, pretrpjela težak poraz u Teutoburškoj šumi. U vrijeme njegove vladavine rimska kultura i umjetnost postižu na svim poljima velik razvoj.