 |
|
| Službeni naziv: | Sultanat Oman; Saltanat ‘Umān |
| Površina: | 309 500 km2 |
| Stanovništvo | (proc. 2003): 2 599 000 (8,4 st./km2); 86% gradsko |
| Glavni grad | Masqaţ (Maskat), (245 300 st., aglomeracija 900 000 st.) (proc. 2005) |
| Upravna podjela | 5 regija (minţaqah) i 3 namjesništva (muhafazah) |
| Službeni jezik | arapski |
| Valuta | omanski rial (OMR) = 1000 baizasa |
Oman, država u jugozap. Aziji, na jugoist. dijelu Arap. poluotoka, graniči s Ujedinjenim Arap. Emiratima na SZ, Saudijskom Arabijom na Z i Jemenom na JZ, pripada mu eksklava kraj Hormuškoga prolaza; izlazi na Arap. more i Omanski zaljev, ima 2092 km morske obale.
Prirodna obilježja
Masqat, velika džamija
Al-Awabi
pogled na luku Şur
O. se nalazi na JI Arap. poluotoka. Zemlji pripadaju dvije enklave unutar Ujedinjenih Arap. Emirata: Madha u blizini obale Omanskog zaljeva i Musandam koja zauzima sjev. dio istoimenog poluotoka, čime O. kontrolira Hormuški prolaz. O. je pretežno pustinjska zemlja. Glavninu zemlje zauzimaju dijelovi goleme pješčane pustinje Rub al-Khâlî i njezina rubna područja. Najvažnije regije nalaze se rubno. Na S, duž obale Omanskog zaljeva, pruža se 10-ak km široka i više od 250 km duga nizina al-Bâtinah, najvažnije poljoprivr. područje zemlje. U njezinu zaleđu, od Hormuškog prolaza pa sve do rta Ra’s al-Hadd na krajnjem I zemlje, kao blagi luk u duljini od o. 700 km pruža se gorje Jabal al-Hagar (ili Hadžar). Snažno raščlanjeno, ugl. premašuje 1500 m visine, a najviši vrh Jabal Akhdar doseže 3018 m. Prema JZ gorje se postupno spušta u pustinju Rub al-Khâlî. Na krajnjem J, u priobalju Arap. mora, pruža se još jedna nizina, široka 15-ak, a duga 50-ak km. Do 1600 m visoko gorje u njezinu zaleđu, koje zbog izloženosti vlažnim strujanjima prima više padalina, čini je plodnom. Prema unutrašnjosti nastavljaju se prostrani vapnenački ravnjaci i pustinja. Omanu pripada otočje Hurîya Murîyâ pred južnom i otok Masîra pred ist. obalom. Klima suptrop. pustinjska, suha i vruća. Sr. temp. najsvježijeg mjeseca o. 22 °C, a najtoplijeg više od 33 °C, ali značajne su velike dnevne amplitude temperature, danju je redovito više od 35 °C, ljeti više od 40 °C. Padalina ima malo, većinom 20–200 mm. Iznenadni pljuskovi u Jabal al-Hagaru mogu uzrokovati poplave u vadijima. Nešto više padalina ima na J, kamo dopire utjecaj ljetnog monsuna koji obali i priobalnom gorju donosi i do 750 mm padalina. Najveći dio zemlje zauzimaju pustinje i polupustinje s oskudnom busenastom travnom vegetacijom i grmljem. U planinama se ponegdje javlja šuma akacije, u oazama i na J zemlje palme. U O. nema stalnih tokova niti jezera, u pustinjama se javljaju oaze s važnim izvorima pitke vode.
Stanovništvo
Broj st. dosegao je o. 2,5 mil., a procjenjuje se da o. 1/5 st. čine stranci koji su se počeli doseljavati od 1970-ih, nakon otkrćia nafte (većinom poslovni ljudi iz zap. zemalja, često s obiteljima, te radnici iz Indije, Pakistana, Filipina). Od državljana O. veliku većinu, o. 88%, čine Arapi. Uz njih, u nizini al-Bâtinah žive Beludţi i Iranci (Perzijanci), u gradovima na obali ima Indijaca i afr. crnaca. U pokrajini Zofâr (Dhofar) na JZ, iako arapsko, kult. i jezično se razlikuje i srodnije je stanovništvu Jemena. Služb. jezik je arapski, a govore se i engleski i jezici manjina. Gustoća naseljenosti O. najmanja je na Arap. poluotoku i vrlo neravnomjerna. U uskom priobalju uz Omanski zaljev živi o. 60% ukupnog st., a u namjesništvu gl. grada gustoća premašuje 180 st./km2. Nasuprot tome, u pokrajini Zofâr gustoća je 2,5 st./km2, a u sred. pustinjskim područjima 1 st. na nekoliko km2. Stupanj urbanizacije vrlo je visok, u gradovima živi više od 85% ukupnog st. Gl. grad Masqaţ ima 245 300 st., a aglomeracija koja prelazi granice namjesništva više od 900 000 st. Ostali veći gradovi: Matruh (177 000 st., dio aglomeracije Masqaţa), Salâlah (166 500), Bawđar (164 200, dio aglomeracije Masqaţa), Suhâr (110 300), Rustâq (110 300) i dr. Porast stanovništva je brz, o. 38‰ (prosj. 1980–2002), zbog i dalje visoke rodnosti (o. 37‰, polako se smanjuje) uz naglo smanjenje stope smrtnosti (samo o. 4‰). Iako je poboljšanje standarda dosta produžilo očekivano trajanje života (74 g.), stanovništvo je po strukturi vrlo mlado: mlađi od 15 g. čine o. 42% ukupnog, a stariji od 65 manje od 3% st.; medijalna dob malo viša od 19 g. Islam je drž. religija, pripada mu većina st., najvećim su dijelom ibaditski muslimani, o. 13% st. čine sunitski muslimani, 6% hinduisti, 5% kršćani. Obrazovna struktura je od 1970-ih, kada je manje od 10% djece pohađalo nastavu, dosta popravljena – pismeno je o. 85% muškog i 60% ženskog st. Obrazovanje je besplatno, ali još nije obvezno: nastavu pohađa o. 75% djece. Od 1986. u gl. gradu djeluje sveučilište.
Gospodarstvo
plantaža datulja, Bahla
tržnica u gradu Ibri
Do otkrića nafte sred. 1960-ih O. je bio siromašna zemlja čije je gospodarstvo bilo usmjereno na poljoprivredu, ribarstvo i tradic. obrte. Od 1970-ih prihodi od nafte omogućili su brz napredak, promijenili su strukturu BDP-a, ali ne i strukturu zaposlenosti. Usprkos nastojanjima da ih zamijene domaćim radnicima (tzv. “omanizacija”), strani radnici čine velik udio u popunjavanju radnih mjesta. S obzirom na ograničene zalihe nafte, vlasti nastoje diversificirati gospodarstvo i razviti druge sektore, privući strana ulaganja; provedena je djelomična privatizacija. Usprkos nedostatku obradivih površina, poljoprivreda je važna grana gospodarstva jer se njome bavi velik udio st., a pretežno je samoopskrbna. Za njezino održanje obilno se koristi natapanje, a zbog prekomjernog crpljenja opada razina vode temeljnice i neki se izvori zaslanjuju. Najviše se uzgajaju datuljine palme, zatim banane, agrumi, krumpir i drugo povrće. U stočarstvu je najvažniji uzgoj koza i deva, nešto goveda (na vlažnijem J). Ribarstvo je tradicionalno gosp. grana, a riba važan sastojak prehrane. Najvažnije prir. bogatstvo nafta donosi većinu prihoda. Njezine zalihe nisu obilne kao u susjednim zemljama, istraživanja se nastavljaju, ali u skoroj budućnosti veće će značenje imati plin koji je otkriven u velikim količinama. Od ostalih ruda ima nešto ugljena, bakra, kroma i drugih kovina. El. energija proizvodi se isključivo u termoelektranama, a velike količine troše se na desalinizaciju morske vode. Ind. je slabo razvijena, ističu se velika poduzeća kem., petrokem., građev. (cement) i kovinske (bakar) ind., proizvodnja robe široke potrošnje sličnija je obrtima nego ind. Turizam se planski razvija pod nadzorom države, zemlju posjeti o. 600 000 turista godišnje. Vanj. trgovina, zahvaljujući prihodima od nafte i plina, ostvaruje znatan suficit. Nafta i plin čine 80% vrijednosti izvoza, uz ribu, kovine i tekstil, najviše u Japan, Juž. Koreju, Kinu, Tajland. Uvoze se strojevi, vozila i oprema, roba široke potrošnje, prehr. proizvodi, sirovine, najviše iz UAE-a, Japana, Vel. Britanije, SAD-a, Njemačke. Cestovna mreža najrazvijenija je u gusto naseljenom priobalju Omanskoga zaljeva, a važna je cesta koja povezuje gl. grad i Salâlah na J i nastavlja se prema Jemenu. Željeznice nema, važna je mreža naftovoda. Gl. naftni terminal je Mina al-Fahal, ostale veće luke su Mina Qâbűs kraj Masqaţa i Mina Raisűt kraj Salâlaha. Kraj tih gradova su i međunar. aerodromi.
BNP (2003): 20,35 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2004):
poljoprivreda 3%, industrija 41%, usluge 56%
Udio zaposlenih po sektorima (2002):
poljoprivreda 35%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2004): -%
Inflacija (2003): -0,4%
Realan rast gospodarstva (pros. 1999–2002): 4,3%
Uvoz (2003): 6,71 mlrd. USD
Izvoz (2003): 11,51 mlrd. USD
BNP (2003): 20,35 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2004):
poljoprivreda 3%, industrija 41%, usluge 56%
Udio zaposlenih po sektorima (2002):
poljoprivreda 35%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2004): -%
Inflacija (2003): -0,4%
Realan rast gospodarstva (pros. 1999–2002): 4,3%
Uvoz (2003): 6,71 mlrd. USD
Izvoz (2003): 11,51 mlrd. USD
Povijest
tvrđava u Nizwi
Područje današnje države O. bilo je već u I. st. poznato Grcima i Rimljanima. Arapi su na ovim prostorima imali samoupravu u sklopu države arap. kalifa od sred. VIII. st., kada se uspostavlja Ibaditski imamat. Tijekom sr. vijeka učestali su dugotrajni sukobi između sunitskih Arapa, podanika sultana iz Muskata, te šijitskih Arapa, podanika imama iz Omana. U to je doba na području Omana razvijeno pomorstvo (trg. putovanja koja dopiru sve do Kine). Oslabljeni borbama za prevlast u jugoist. Arabiji, Muskat i O. došli su pod vlast Portugala (1508). Dinastija Jarubida oborila je vlast Portugala (1650) te uspostavila svoju upravu nad većinom port. uporišta u ist. Africi i Iranu. Vlast Jarubida slabi poč. XVIII. st.; 1737. njihovo područje zauzima Iran. God. 1749. iransku je vlast oborio ustanak predvođen Ahmadom ibn Saidom, koji je utemeljio dinastiju Saidita i kao imam zavladao Omanom. Istodobno je bio i sultan Muskata. Njegov unuk, Said ibn Sultan (1806/07–1856), proširio je vlast Omana nad Zanzibarom. God. 1798. Brit. istočnoindijska kompanija stječe niz povlastica i pravo da drži svojega predstavnika u Muskatu. U drugoj pol. XIX. st. u Omanu jača oporba saiditskim sultanima koju predvode imami iz dinastije Ibadita. Tijekom 1890-ih Muskat i O. postaju faktično brit. protektorat. God. 1913. ibaditski imam proglašava neovisnost imamata; autonomiju Omana priznao je muskatsko-omanskim ugovorom u El Sibu 1920. muskatski sultan Said Taimur ibn Fejsal (1913–32); 1920–54. Omanom vlada imam Muhamed al-Khalili. Omanska neovisnost dokrajčena je muskatskom invazijom 1955; novi imam Ghalib ibn Ali prisiljen je napustiti zemlju, a borbu za neovisnost protiv muskatsko-brit. snaga nastavila je omanska Fronta nac. oslobođenja. God. 1970. sultana Saida ibn Taimura (vladao 1932–70) svrgnuo je s vlasti njegov sin Qabbos ibn Said koji po preuzimanju vlasti započinje ubrzanu modernizaciju države. Ime zemlje, dotad nazivane Muskat–Oman, mijenja se u sultanat Oman. Iste god. sultan Qabbos proglašava neovisnost zemlje; 1971. Oman je primljen u UN i Arapsku ligu. Tijekom 1970-ih O. je u čestim diplomatsko-polit. sukobima s Jemenom koji podržava oporbenu Frontu nac. oslobođenja Omana, koja gerilski djeluje u pokrajini Dhofar; sukob je okončan sporazumom o normalizaciji i obnovom diplomatskih odnosa 1983. Zbog njegova smještaja uz Hormuški tjesnac, stratešku važnost O. posebno dobiva u vrijeme iračko-iranskog rata (1980). Iste god. O. dopušta izgradnju voj. baze SAD-a na području Omana. God. 2000. održani su prvi izbori za Savjetodavno vijeće, tijelo čije kandidate predlaže sam sultan. Izborno tijelo obuhvaća samo 25% stanovništva.