omen (lat.), u vjerovanju starih Rimljana, pojava ili događaj protumačeni kao predznak, znamenje da će se nešto dobro ili loše dogoditi (lat. bonum omen: dobar znamen; malum omen: loš znamen). Vjera u o. potječe iz predodžbe o magičnoj, kozmičkoj povezanosti svih stvari i iz uvjerenja da se bogovi očituju ljudima. Ominozan, koji ne sluti na dobro; zloslutan, zloguk.