Opatija
Opatija, grad i središte gradskoga upravnog područja, u Primorsko-goranskoj županiji, na istočnoj obali Istre, podno Učke, u Riječkom zaljevu, 13 km jugozapadno od Rijeke; leži na 3 m nadmorske visine. Grad ima 6657, a gradsko upravno područje 11 659 stanovnika (2011). Luka. Razvoj turizma započeo je u drugoj polovici XIX. st., nakon izgradnje ceste prema Rijeci (1843) i željeznice Trst–Rijeka (1873). Higidio von Scarpa 1844. podignuo je vilu Angiolinu, u kojoj su odsjedali brojni visoki gosti (austrijska carica Maria Ana, hrvatski ban Josip Jelačić i dr.). Grad prvi na Jadranu uvodi turističku statistiku (1883). Prvi hotel na Jadranu opatijski je Kvarner (1884). Brojne vile izgrađene u XIX. st. bile su u posjedu austrijskoga i mađarskoga plemstva. Proglašena je 1889. prvim morskim klimatskim lječilištem na Jadranu; Thalassotherapia (bolnica za liječenje bolesti srca i pluća). Ostaci srednjovjekovnih zidina i gradskih vrata. Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije. Kapela sv. Jakova (1506; proširena 1937). Brojni luksuzni hoteli (Ambasador, Mozart, Admiral, Grand Hotel Adriatic i dr.) i perivoji. Šetalište uz more (Lungomare) dugo je 12 km (Volosko–Opatija–Lovran). Marina Admiral ima 200 vezova na moru i 40 na kopnu. Središte je Adriatic Cluba (ACI). Karneval (siječanj/veljača), Međunarodna jedriličarska regata (svibanj). Kongresni turizam; jedno od najvažnijih kongresnih središta u Hrvatskoj. Fakultet za turistički i hotelski menadžment. Ime grada potječe od benediktinske opatije sv. Jakova (prvi se put spominje 1449. kao Abatia St. Jacobi al Palo ili ad Prelucam). Oko samostana se u XVI–XVII. st. razvilo malo ribarsko naselje s lučicom. U posjedu je riječkih augustinaca bila 1560–1723, te isusovaca 1723–74. Od 1774. bila je u posjedu riječkoga kaptola. Suvremeno naselje razvilo se sredinom XIX. st. Prije Prvoga svjetskog rata pripadala je Austriji. Od 1919. u posjedu je Italije. Nakon Drugoga svjetskog rata vraćena je Hrvatskoj. Rodno je mjesto hrvatskoga književnika Drage Gervaisa.