opereta, F. Lehár Vesela udovica
opereta, I. Tijardović Mala Floramye
opereta (tal. operetta mala opera), glazb.-scensko djelo zabavna karaktera. Sastoji se od glazb. i plesnih točaka povezanih govorenim dijelovima. Sadržaji su najčešće sentimentalni, katkad društvenokritički, glazba je vedra, dopadljiva i lako prihvatljiva, plesne točke obično su suvr. plesovi. Orkestar je ugl. pratnja pjevačima i podloga plesačima. U XVII. i XVIII. st. operetama se nazivaju kraće opere, a kao posebna glazb.-scenska vrsta razvila se sred. XIX. st. u Parizu i Beču. Pariški tip operete stvorio je F. Hervé, a do vrhunca razvio J. Offenbach. Sadržajno se pariške operete bave velegradskim životom, u njima ima satire i parodije. Bečki tip operete pretežno sentimentalno slika malograđanski život. Potkraj XIX. st. i u Berlinu je nastao posebni tip o., obilježen lokalnim koloritom, s tekstom često u dijalektu i parodiranjem. Iz nje se o. 1930. razvila revija. Uz Hervéa, Offenbacha, A. Ch. Lecocqa i A. Messagera u Francuskoj, najpoznatiji predstavnici bečke o. bili su F. Suppé, J. Strauss ml., K. Millöcker, C. Zeller, F. Lehár, I. Kálmán, P. Abraham, berlinske P. Lincke, Th. Mackheben i E. Künneke, u Engleskoj A. Sullivan i S. Jones, a u Americi G. Friml i S. Romberg. Operete su povremeno skladali i neki od najpoznatijih autora opera.