opip (lat. tactus), složen osjet što nastaje mehan. podraživanjem osjetnih tjelešaca (mehanoreceptora) u koži, potkožnom tkivu i sluznici. Uz osjet dodira (taktilni osjet) ulogu igraju i osjet tlaka i osjet vibracije. Sposobnost da se opipom razluče dvije točke (oštrina o.) ovisi o gustoći osjetnih tjelešaca: najveća je na jagodicama prstiju, a najmanja na leđima. Poremećaji o. su njegov gubitak (anestezija), smanjenje (hipestezija) i pojačanje (hiperestezija).