opstrukcija (lat.) 1. Ometanje (djelovanje), smetnja, zapreka. 2. Način polit. borbe u parlamentu, kojim se ometa njegov rad i donošenje zaključaka primjenom različitih sredstava kao što su fiz. ometanje sjednica dizanjem buke i pravljenjem nereda, držanjem dugih i gl. temi rasprave neprimjerenih govora, podnošenjem većeg broja kontradiktornih prijedloga za koje se traži dodatna rasprava, nedolaženje na sjednice radi sprječavanja postignuća kvoruma za odlučivanje itd. Njome se koristi ugl. oporba radi onemogućivanja donošenja zakona i zaključaka s kojima se ne slaže.