optika (grč.) 1. Proučavanje svjetlosti i pojava povezanih sa stvaranjem (izvori svjetlosti), prijenosom i detekcijom svjetlosti. Povijesno gledano, postojale su dvije teorije svjetlosti: čestična (korpuskularna) i valna (undulatorna). Širenje svjetlosti, odbijanje i lom pri prijelazu iz jednog u drugo optičko sredstvo proučava geometrijska o. Ona se bavi i zrcalima, lećama i njihovim sustavima, tj. optičkim instrumentima. Fizikalna o. proučava pojave koje ovise o valnim svojstvima svjetlosti kao što su difrakcija, interferencija i polarizacija. Ona proučava i optičku aktivnost kem. tvari koje polariziraju svjetlost. U širem smislu, o. obuhvaća pojave povezane s ultraljubičastim i infracrvenim zračenjem, tj. pokriva čitav optički spektar elektromagn. zračenja – od tzv. radiovalova do X-zraka. Bavi se i djelovanjem svjetlosnih pojava na čovjeka (fiziološka o.). 2. Skupni naziv za objektive za fotografsko ili film. snimanje.