opus (lat.) 1. Djela nekog umjetnika kao cjelina. To mogu biti knjiž., slikarska, glazb. i ostala djela. 2. glazb Oznaka koja, uz redni broj, prikazuje redoslijed nastanka pojedinih djela nekog skladatelja. Katkad se pod jedan broj može svrstati više skladbi, od kojih svaka unutar tog broja dobiva posebni redni broj (npr. op. 8, br. 3). Sustav se počeo primjenjivati potkraj XVII. st., a kratica op. u uporabi je od XVIII. st. Prvi ga je, označujući svoje skladbe, dosljedno proveo L. van Beethoven.