orao, simbol evanđelista Ivana, minijatura iz Hrvojeva misala
orao, rim. simbol pobjede, Beč, Kunsthistorisches Museum
orao, u heraldici, jedan od najstarijih grbovnih likova (Babilonija). U eur. heraldici bilježi se od IX. st., nakon krunidbe Karla Velikog za rim. cara. Dvoglavi heraldički orao javlja se već na hetitskim spomenicima, a nakon dva tisućljeća ponovno dolazi kao znak musl. vladara u Maloj Aziji (XI. st.). Posredstvom Bizanta (Komneni) javlja se i u Europi; 1401–1806. crni dvoglavi o. na zlatnome polju grb je Svetoga Rim. Carstva. Iz Bizanta ga preuzimaju Nemanjići u Raškoj (bijeli dvoglavi o.), Rusija (do 1917), u XIX. st. Kraljevina Srbija, u XX. st. Kraljevina Jugoslavija.